Vojin Bakić je umjetnik s bogatim stvaralačkim opusom te se ubraja ne samo među najbolje hrvatske kipare
20. stoljeća, nego ga svjetska kritika ubraja i među najvažnije europske kipare modernizma.
Pod naslovom Svjetlonosne forme, u subotu, 7. prosinca 2013. godine u 19 sati, u Muzeju suvremene umjetnosti otvorit će se retrospektivna izložba
Vojina Bakića, koja predstavlja velik događaj za svijet umjetnosti i
kulture. Osim najvažnijih radova, oko 200 skulptura i 80-tak crteža, bit
će izložene i skice, makete spomenika, fotografska uvećanja, projektna i
osobna dokumentacija te filmska građa.
Bakićeva prva retrospektiva, odabirom najznačajnijih radova nastalih
tijekom 50 godina u stilsko - morfološki raznovrsnim ciklusima plodnog
stvaranja, pruža mogućnost kritičke analize, valorizacije i novog čitanja
njegova doprinosa hrvatskoj i europskoj modernističkoj skulpturi i
spomeničkoj plastici.
Nakon formalnog obrazovanja na zagrebačkoj Akademiji likovnih
umjetnosti, u četrdesetim godinama 20. stoljeća zapažen je po zreloj
izvedbi skulptura u kojima prepoznajemo utjecaje hrvatske i europske
moderne kiparske tradicije (Kršinić, Frangeš - Mihanović, Rodin, Maillol).
Tematski razrađuje ženski akt, portrete i animalizam. U razdoblju nakon
Drugog svjetskog rata izvodi narudžbe za javne spomenike u maniri
socijalističkog realizma, no već se početkom 50-ih godina udaljuje od tih
načela i odlučno oslobađa od tradicije.
Daljnjim istraživanjem i
redukcijom, došao je do punoga, sažetoga volumena, forme koja je
proizašla iz organskog svijeta, bliska Hansu Arpu. Nastaju radovi u tematskim ciklusima - glava, akt, torzo,
animalizam. Krajem 50-ih, formu je razlistao, a plohu počinje zarezivati, savijati i probijati te otvarati
prodoru prostora, koji tretira kao novo oblikovno sredstvo. Ploha, njezina površina i prostor postaju
najvažniji likovni elementi Bakićeve kiparske sinteze.
Umjetnik velike stvaralačke energije, početkom 60-ih postaje predvodnikom apstraktnog izraza u hrvatskoj
skulpturi. Radi u suvremenim materijalima, a plohu dijeli u konveksno - konkavne krugove koji su organski
vezani jedni za druge. Njihov visok sjaj reflektira okolni prostor, a skulptura odražava igru punine i praznine,
pozitiva i negativa, volumena i prostora. Po riječima Vojina Bakića, ti svjetlonosni oblici izražavaju životnu
radost, bljesak, svjetlost. Humanizam i afirmacija pozitivnih vrijednosti koji su prisutni u prvim, još
figurativnim radovima, na simboličkoj su razini prisutni i u njegovim posve apstraktnim djelima.
Skulpture
koje je Jure Kaštelan poetski nazvao Svjetlonosne forme, pripadaju jednom od njegovih stvaralačkih ciklusa
(1963 - 1968) kojima je rješavao nove kiparske probleme. Međutim, traganje za svjetlom, boljitkom i
napretkom, dio je modernističke utopije koju je dijelio sa suvremenicima koji su u poslijeratnoj Jugoslaviji
željeli stvarati bolji i humaniji svijet. Ono je obilježilo njegovo cjelokupno stvaralaštvo.
 Iznimnom snagom vizije i vrhunskom kreacijom, Vojin Bakić početkom 60-ih čini odlučan zaokret u načinu
oblikovanja monumentalne spomeničke skulpture na području tadašnje Jugoslavije (u Zagrebu su najvažniji radovi u spomen parku Dotršćina, op. a.). Ideološki zadatak lišava naracije, a apstraktnim jezikom visokog modernizma uzdiže skulpturu do univerzalnog znaka.
Kipar
poznat po javnim narudžbama, početkom 90-ih doživio je bezumno uništavanje vlastitih spomenika, a
percepcija, stručna valorizacija i prezentacija njegova stvaralaštva zašla je u fazu diskontinuiteta.
Retrospektiva u Muzeju suvremene umjetnosti želi vratiti Vojina Bakića na mjesto koje mu pripada u
povijesti hrvatske i europske umjetnosti, ali i potaknuti na promišljanje našeg odnosa prema spomeničkoj
baštini i društvenom sjećanju. Retrospektivna izložba će biti otvorena do 2. veljače 2014. godine.
Nakon promjena koje su se u Hrvatskoj dogodile početkom 90-ih, naslijeđe iz vremena socijalizma bilo je
zanemareno i potiskivano na marginu. Ono je postalo predmetom interesa tek nekolicine suvremenih
umjetnika. Na izložbi ćemo, uz Bakićeve, pokazati i radove umjetnika koji se bave njegovim spomenicima s
različitih autorskih pozicija - od interpretacije modernističke baštine u radovima Marka Lulića, preko
propitivanja utopijskih modela socijalističkog društva, našeg odnosa prema tim fenomenima te pitanjima
gubitka društvenog sjećanja u djelima Davida Maljkovića, do kritike našeg odnosa prema spomenicima
NOB-a u radovima Igora Grubića.
Izložbu prati opsežan dvojezični katalog s tekstovima desetak uglednih hrvatskih i inozemnih povjesničara
umjetnosti i kritičara. Tekstovi su strukturirani u dva dijela. U prvom dijelu nalaze se tekstovi autora koji su
istražili različite fenomene Bakićeva opusa (Tonko Maroević, Zvonko Maković, Ješa Denegri, Nataša
Ivančević, Henry Meyric Hughes) dijalog suvremenih umjetnika i Bakićeve modernističke baštine (Leila
Topić) te stanje spomenika u postjugoslavenskom kontekstu (Gal Kirn). U drugom dijelu kataloga objavljeni
su pretisci najznačajnijih tekstova koji su tijekom 50-ih i 60-ih tumačili pojedine segmente Bakićevih
morfoloških cjelina (Milan Prelog, Radoslav Putar, Vera Horvat Pintarić, Božo Bek).
Grafičko oblikovanje publikacija, vizuala izložbe i suvenira (majice, platnene torbe, rokovnici, nakit) koji
prate izložbu realizirali su Andro Giunio i Ira Payer iz Superstudio 29.
Video koji će se tijekom trajanja izložbe prikazivati na medijskoj fasadi MSU-a, inspiriran je radovima iz
ciklusa Svjetlonosne forme. Autorica videa je umjetnica Ana Opalić.
Program edukacija vezanih uz izložbu možete preuzeti ovdje.
Program uz retrospektivu Svjetlonosne forme
U pripremi su brojne aktivnosti koje će sadržajno biti vezane uz retrospektivu Vojina Bakića i na taj način
obogatiti te dati novu vizuru samoj izložbi.
Od edukativnog programa predvidjeli smo predavanja, stručna vodstva i brojne radionice vezane uz
stvaralaštvo Vojina Bakića koja predstavljaju izvrstan primjer na kojemu se mogu lako pratiti i protumačiti
tendencije i mijene u umjetnosti i kiparstvu, od poslijeratnog soc-realizma, preko redukcije i sažimanja
forme u pedesetima do organskih oblika i razlistalih, istanjenih, crtačkih formi sve do svjetlonosnih oblika
u šezdesetima.
U subotu, 14. prosinca 2013. godine, na Dan muzeja, uz bogati rođendanski program, planirano je vodstvo Bakićevih
unuka - Ane Martine i Vjere Bakić, autorica arhitektonskog postava izložbe i suradnice na izložbi, pod
nazivom Osobno o Bakiću koje će iz jedne druge, sasvim osobne perspektive dočarati Bakićev život i
stvaralaštvo. Nadalje, kustosica izložbe Nataša Ivančević održati će stručno vodstvo po izložbi Vojina Bakića.
Posebno zanimljiv segment čine Bakićevi spomenici u javnom prostoru, na čiju važnost će se i tematski
nadovezati planirani okrugli stol pod nazivom: Spomenici NOB-a - nekada i sada. Također se planira i
razgovor s Borisom Medjom, projektantom statike i konstrukcije spomenika u Kamenskoj.
Uz izložbu planiran je organizirani posjet i razgovor o zagrebačkim spomenicima Vojina Bakića - od Gorana
do Dotršćine.
S veseljem najavljujemo i vrlo zanimljivo javno predavanje Penelope Curtis, ravnateljice Tate Britain, koje
će se održat 30. siječnja 2014. godine u 18 sati u Dvorani Gorgona. Penelope Curtis, inače autorica značajnih
publikacija o britanskoj modernističkoj skulpturi, predstavit će svoja istraživanja fenomena iznimno vitalne
moderne skulpture britanskog kontinenta, koja je utjecala na promjenu smjera i razvoj europske i svjetske
moderne skulpture.
Najavljujemo novost: Ulaznice, stručna vodstva, radionice i organizirani prijevoz mogu se kupiti i on-line,
preko sustava Eventim i na njihovim prodajnim mjestima.
Izložba je realizirana uz potporu Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i šport i Ministarstva kulture
Republike Hrvatske te se održava pod visokim pokroviteljstvom predsjednika Republike Hrvatske Ive
Josipovića.
O Vojinu Bakiću
 Vojin Bakić rođen je u Bjelovaru, 5. lipnja 1915. godine. Svojim je apstraktnim izričajem postigao najviše domete u
kiparskom mediju stvorivši djela koja sažimaju kolektivno i individualno iskustvo vremena. Radovi iznimne
kvalitete i inovativnosti, već u godinama nastanka predstavljeni su u najznačajnijim prikazima suvremene
svjetske i europske moderne skulpture, na najprestižnijim smotrama
likovne umjetnosti (Biennale u Veneciji, Documenta u Kasselu, Biennale u
Sao Paolu) i na izložbama koje su predstavljale jugoslavensku umjetnost
u svjetskim centrima.
Bakićeva spomenička plastika i skulpture na
otvorenom nalaze se na brojnim europskim lokacijama (Antwerpen,
Marl, Mainz, Glonn, Zagreb, Lukovdol, Bjelovar, Petrova gora, Beograd,
Kragujevac, Valjevo i Kolašin).
Za života je izlagao na preko 200 skupnih
izložbi, a od toga ih je 75 organizirano u inozemstvu. Nezainteresiran za
vlastitu promociju, duboko uronjen u stvaranje, imao je tek nekoliko
samostalnih izložbi, od kojih dvije 1956. i 1964. u organizaciji zagrebačke
Gradske galerije suvremene umjetnosti (danas MSU). Premda nije bio
aktivan sudionik važnih umjetničkih pokreta EXAT 51 i Nove tendencije,
sudjelovao je na njihovim izložbama, a nekoliko je puta izlagao s Piceljem i Srnecom, u Parizu i Londonu.
Tijekom pola stoljeća neprestana stvaranja, nastao je opus koji odiše velikim intelektualnim i umjetničkim
trudom i svrstava se u sam vrh hrvatske i europske modernističke skulpture.
Sam je u jednoj rečenici sažeo
vlastito traženje koje je obilježilo njegovo cjeloživotno stvaranje: Kretanje kroz mrak, traženje procjepa
gdje je svjetlo, to je za mene autentičan put ..
Umro je u Zagrebu, 19. prosinca 1992. godine. |
