|
 |
|
| |
• |
GDJE SAM? |
> |
|
> |
|
> |
|
> |
in memoriam |
|
| |
kritičar, esejist, nakladnik, urednik i književni znanstvenik |
U Zagrebu preminuo Branimir Donat |
| |
 |
| • |
branimir donat (1934 - 2010) |
|
|
| |
U Zagrebu je 15. travnja 2010. godine umro ugledni hrvatski književni kritičar, esejist, nakladnik, urednik brojnih knjiga i časopisa te književni znanstvenik branimir donat (1934 - 2010).
O Branimiru Donatu
Rođen je 5. rujna1934. godine u Zagrebu kao Tvrtko Zane, a umro 15. travnja 2010., isto u Zagrebu, ali kao Branimir Donat. A u tih sedamdeset i šest godina, ugledni penovac, član Matice hrvatske i Hrvatskog društva pisaca i Društva hrvatskih književnika uspio je napisati tridesetak knjiga, urediti pravu malu biblioteku zanimljivih i raritetnih knjiga te ispisati na desetke književnih kritika, eseja, ali i novinskih počesto polemičnih tekstova.
Volio je secesiju i građanski duh, bio je gurman i ljubitelj likovnosti, najviše je pisao o prozi, ali itekako se razumio i u poeziju. Istraživao je avangardu u Hrvatskoj i svijetu, autor je, uz Igora Zidića, više nego zapažene Antologije hrvatska fantastične proze i slikarstva, pisao je o dadaističkoj poeziji i hrvatskom poetskom ekspresionizmu, kriminalističkom romanu i hrvatskoj humorističkoj prozi, ali i sovjetskoj kazališnoj avangardi.
Donat je bio čovjek sa stavom, intelektualac koji je odlično shvatio PEN-ovu povelju o slobodi pisanja i mišljenja i provodio je u praksi. Bio je i nakladnik te je umirovljen od 1994. godine u svojoj Dori Krupićevoj objavljivao knjige koje su obogaćivale povijest hrvatske književnosti otkrivajući brižno čuvane tajne te iste književnosti. Pisao je hrabro i uporno o zabranama u hrvatskoj književnosti u vrijeme socijalizma ali i o sudbinama hrvatskih pisaca bliskih ustaškom režimu. Bavio se Donadinijem i Slamnigom, Šopom i Viktorom Vidom, Krležom i Wiesnerom. Nije šutio o prešućenima i progonjenima, nije pričao o spornima, jer, kako ističe predsjednica hrvatskoga PEN-a, Nadežda Čačinović, nije bio zlopamtilo.
Kao srednjoškolac u Zagrebu uređivao je Polet i Naš glas, kao student kulturnu rubriku Studentskog lista. Bio je čovjek žurnalistike, uvijek s pravom ogorčen što dnevne novine imaju premalo stranica kulture i ukidaju kulturne priloge.
Kao mladić osuđen je na 18 mjeseci zatvora zbog političkog delikta. Zatvoren je u kaznionici u Staroj Gradišci kao Zane, a potom uzima pseudonim Donat i prve eseje objavljuje u ljubanskom Delu. Novim imenom dobiva novi zalet i neumorno piše u periodici postavši vodeći književni kritičar koji nikada nije diplomirao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu pa je ostao izvan akademskih krugova kojima bi njegov talent i lakoća pisanja sigurno bili od velike pomoći.
Njegove knjige Crni dossier i Društvo žrtvovanih hrvatskih pjesnika ponovno ga potvrđuju kao književnog kroničara i istraživača koji je imao slonovsku memoriju i strastveno se bavio hrvatskim literarnim gubitnicima koji su baš u Donatu imali najvjernijeg saveznika. |
| |
| |
| (k.v.) |
| |
| |
Dodatne informacije: |
 |
• |
|
 |
| • |
|
| • |
|
|
| • |
16. travnja 2010. / zadnja izmjena: 6. srpnja 2015. |
|
| |
| |
arhiva vijesti
(po godinama) |
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
vijesti po mjesecima 2010. godine |
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
| |
| |
|
| |
| |
|
|
| |
|
| |
|
| |
|
| |
|
 |
|
|
