|
 |
|
| |
• |
GDJE SAM? |
> |
|
> |
|
> |
|
> |
gradska urbana tura |
|
| |
afirmacija ženskog doprinosa kreiranju progresivnih društvenih odnosa (i dalje) sustavno se minimalizira |
Zagrebački trgovi ne pamte žene |
| |
|
| |
Među autorima skulptura u javnom prostoru Zagreba, žene su u znatnoj manjini, ali još su malobrojnije skultpure posvećene ženama - stvarnim povijesnim osobama - svega njih sedam.
Tezu o nevidljivosti žena u javnoj plastici Zagreba potvrđuju i dostupni statistički podaci - žene su autorice tek 11% javne plastike, a letimičan pogled na aktualni revival podizanja spomenika u Zagrebu jasno ukazuje da se afirmacija ženskog doprinosa kreiranju progresivnih društvenih odnosa (i dalje) sustavno minimalizira.
I druga sociološka istraživanja pozicije umjetnica u društvu pokazuju poražavajuće statistike - pristup umjetničkom obrazovanju dostupan je tek ženama iz klasno privilegiranih grupa, no iako se njihova prisutnost na visokoobrazovnim umjetničkim institucijama posljednjih desetljeća povećava - nakon završenog formalnog obrazovanja, one u najvećoj mjeri ostaju nezaposlene (čak 60%).*
Urbana tura predviđena je za 13. rujna 2014. godine, a polazak je u 11 sati s Trga maršala Tita (kod skulpture Povijest Hrvata).
S agendom kritičkog pozicioniranja prema klasnim i rodnim politikama kreiranja memorije u javnom prostoru Zagreba, u sklopu UrbanFestivala13 Natrag na trg!, kroz urbanu turu čitanja javne spomeničke plastike Zagreba skiciramo analizu patrijarhalnog obrasca reprezentacije. U dvosatnoj šetnji užim centrom grada tražit ćemo (rijetke) spomenike podignute u čast znamenitim ženama, skrivene u prolazima i na teško vidljivim pročeljima, daleko od reprezentativnog prostora trga.
Nećemo mimoići ni one skulpture - isključivo muških autora - u kojima tradicionalan prikaz arkadijskih motiva i alegorija, poput čežnje, čekanja, stida i njegovanja, služi kao legitimacija javne reprezentacije pasivnog, nagog ženskog tijela.
Zanimaju nas i tematske preokupacije kiparica kao što su Marija Ujević Galetović i Ksenija Kantoci, ali i povijesno - političke okolnosti postavljanja njihovih radova u javnom prostoru. Zaustavimo li se na možda najpoznatijioj javnoj skulpturi Marije Ujević Galetović, njenom Krleži, otvara se i pitanje reprezentacije književnih autor(ic)a kroz javnu plastiku.
Tako tura ne zaobilazi ni jedinu zagrebačku skulpturu posvećenu književnici, koja ne svjedoči samo o represivnosti kanona po rodnoj osnovi, već i naspram vidova književnosti koji nisu iskaz visoke, elitne kulture.
Spomenik Mariji Jurić Zagorki tako je na neki način i emblem procesa njezinog kanoniziranja i kao spisateljice, a onda i kao spisateljice popularne književnosti i konačno feministice koja je postala svojevrstan simbol, personifikacija, da ne kažemo majčinska figura našeg suvremenog feminizma.
Tura uključuje obilazak izgubljenih i očuvanih primjera javne reprezentacije ženskog subjekta u antifašističkoj borbi i socijalističkoj revoluciji, kakvi se nakon Drugog svjetskog rata javljaju u gradskom javnom prostoru. Unatoč progresivnoj rodnoj reprezentaciji ženskog subjekta, ovi spomenici ujedno otvaraju pitanje stvarne implementacije ideje emancipacije žena u socijalističkom društvu bivše Jugoslavije.
Zanima nas kako nam sistemska kritika institucija, kako onih na vlasti koje izravno diktiraju trendove, tako i onih obrazovnih koje ponavljaju društvene mehanizme potlačivanja žena, može otvoriti drugačije čitanje javnog prostora.
Koncepcija i vodstvo
Sanja Horvatinčić (Institut za povijest umjetnosti, Zagreb) studentica je Poslijediplomskog studija Humanističke znanosti na Sveučilištu u Zadru. Istražuje povijesnoumjetničke i kulturološke aspekte jugoslavenske memorijalne plastike posvećene radničkom pokretu, socijalističkoj revoluciji i narodnooslobodilačkoj borbi te istražuje mogućnosti njihove reafirmacije i reaktualizacije u suvremenom društvu.
Mario Kikaš je politički aktivist i prekarni radnik u kulturi rođen 1987. u Mostaru. Stalni je autor - suradnik Kulturpunkta, Zareza i Biltena te član Baze za radničku inicijativu i demokratizaciju i neformalne čitalačke grupe Femfront. U slobodno vrijeme voli promatrati vlakove i jesti čokoladu.
*statistički podaci preuzeti iz `Rodno / spolno obilježavanje prostora i vremena u Hrvatskoj`, ur. Jasenka Kodrnja, Institut za društvena istraživanja u Zagrebu, 2006. |
| |
| |
| (k.v.) |
| |
| |
Dodatne informacije: |
 |
• |
|
 |
• |
|
|
• |
|
• |
|
|
| • |
2. rujna 2015. |
|
| |
| |
arhiva najava po godinama: |
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
najave po mjesecima 2014. godine |
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
| |
| |
|
| |
| |
|
|
| |
|
| |
|
| |
|
| |
|
 |
|
|
