park - šuma maksimir, zagreb - srpanj 2014.

Park – šuma Maksimir – spomenik parkovne arhitekture stvoren za šetnju, uživanje i obiteljsko druženje

Park – šuma Maksimir otvorena je 1794. godine, na tada rubnim dijelovima grada Zagreba (i na krajnjim južnim ograncima Medvednice). Nastao je krčenjem autohtone šume hrasta lužnjaka i običnoga graba. Inicijator izgradnje takvog parka bio je biskup Maksimilijan Vrhovec, kada je odlučio da na mjestu stare biskupske šume, zagrepčanima podari park za odmor i rekreaciju. Park Maksimir je i dobio ime prema svom osnivaču – Maksimilijanov mir ili skraćeno – Maksimir. Nakon smrti biskupa Vrhovca, rad na oblikovanju parka Maksimir nastavio je biskup Aleksandar Alagović (1760. – 1837.). Napustio je prvotnu zamisao oblikovanja u baroknom stilu i započinje s radovima na otvaranju i formiranju livada i prozračivanju parka. Unatoč tome što je izveo malo radova na uređenju parka, Alagović je stvorio temelje za formiranje pejsažnog ambijenta kojeg je naposljetku dovršio i oblikovao nadbiskup Juraj Haulik.

Današnji izgled (englesko – pejzažni stil) park je dobio 1839. godine, a za to se smatra zaslužnim biskup Juraj Haulik, krajnji tvorac i oblikovatelj parka Maksimir kakvog danas poznamo. Za njegovu izgradnju angažirao je skupinu iskusnih austrijskih umjetnika koji su oblikovali carske perivoje u Laxenburgu, Schönbrunnu i Hetzendorfu u blizini Beča, a tu je skupinu vodio vrsni vrtni arhitekt carskih vrtova Michael Sebastian Riedl (1793. – 1872.).

U čast nadbiskupa Haulika, 1839. godine naziv perivoja je promjenjen u Jurja ves, no, nakon njegove smrti parku je vraćen stari naziv Maksimir.

Površina parka Maksimir je 316 hektara, nalazi se na nadmorskoj visini od 120 do 167 metara, a administrativno pripada zagrebačkoj Gradskoj četvrti Maksimir. Zanimljivo, park – šuma Maksimir je površinom velik skoro kao i Central park u New Yorku (Maksimir je manji za 24 hektara).

1964. godine, budući da od svog otvorenja gotovo uopće nije mijenjan, Maksimir je proglašen spomenikom parkovne arhitekture te je postao i zaštićeno kulturno dobro.

1925. godine u južnom dijelu parka Maksimir otvoren je Zoološki vrt Zagreb, kojeg je osnovao Mijo pl. Filipović. Zagrebački Zoo vrt je najstariji zoološki vrt u jugoistočnoj Europi, a zanimljiv je podatak da su na dan otvorenja u njemu su bile samo tri lisice i dvije sove.

velika pozornica - skulptura "željezna čipka" - park maksimir, zagreb - srpanj 2012.

Maksimir je prvi javni park u jugoistočnoj Europi, ali i jedan od prvih u svijetu

U vrijeme osnivanja parka, on je bio jedan od najvažnijih parkovnih ostvarenja tadašnje Austro Ugarske Monarhije. Naime, do uređenja javnog parka Maksimir, do tada su se diljem Monarhije podizali samo privatni i javnosti nedostupni perivoji uz plemićke dvorce i kraljevske rezidencije.

U parku Maksimir je očuvana flora i fauna nizinskih šuma, a u njemu žive mnogobrojne biljne i životinjske vrste. Tako je u Parku zabilježeno više od stotinu vrsta ptica, od kojih se značajem ističu ptice dupljašice (zbog očuvane stoljetne hrastove šume i veliki broj duplji u starim stablima). Populacija Crvenoglavog djetlića (Dendrocopos medius) koji žive u Maksimiru jedna je od najvećih u svijetu, dok je ta vrsta ugrožena u europskim razmjerima. Značajne su i druge vrste životinja vezane uz stare šume, poput vjeverica te nekih vrsta šišmiša (također globalno ugrožene skupine).

U parku se nalazi pet jezera (prirodna i umjetna), od kojih je prvo (koje se nalazi uz Maksimirsku cestu i Zoološki vrt) izgrađeno 1839. godine. Maksimirska jezera nedjeljivi su dio ukupne pejsažne slike parka, što potvrđuje i njihov nastanak paralelno s njegovim oblikovanjem. Visokovrijedna estetska i krajobrazna obilježja jezera od vremena nastanka imaju i utilitarnu funkciju – prvotno su služili kao ribnjaci, a zatim kao rekreativne površine namijenjene vožnji čamcima.

Nekada je postojalo i šesto jezero kod vojničke streljane u dolini potoka Ivančića, a nastalo je proširivanjem i produbljenjem njegova korita.

Kroz park Maksimir protiče sedam potoka – Bliznec, Bukovčak, Dahlia, Maksimirec, Mirni dol, Piškornica i Štefanovec.

maksimirsko jezero - park maksimir, zagreb - travanj 2014.

Park Maksimir obiluje objektima i spomenicima

Neki od (važnijih) objekata su Švicarska kuća, Vidikovac (populani Kiosk), Paviljon jeka i Kapela sv. Jurja. Arhitektonski objekti u Parku većinom su djelo graditelja Franje Schüchta (1793. – 1872.).

Vidikovac – poznat i pod nazivom Kiosk, izgrađen je u razdoblju od 1841. do 1843. godine prema projektu Franza Schüchta. Najistaknutiji je objekt Parka, središte iz kojeg se račvaju putevi. Objek ima dva kata visine 17 metara, kvadratičnog trocrta u prizemlju okružen trijemom iznad kojeg je terasa. Javna ustanova Maksimir obnovila je objekt 2002. godine.

Paviljon jeka – jedini sačuvani paviljon u parku Maksimir (poznat i pod nazivom Latern – tempel), podignut je poslije 1840. godine prema nacrtu Franza Schüchta. Paviljon je izgrađen u čast božici Eho i posebno uspješno udvaja i odbija zvukove, što čini posebnu atrakciju koja je sadržana i u njegovom nazivu. Javna ustanova Maksimir obnovila je objekt 2001. godine.

Švicarska kuća – jednokatnica poznata i pod nazivom Tirolska kuća, građena je prema nacrtu Franza Schüchta, tijekom 1841. godine, a dovršena u jesen 1842. godine. Pripada stiliziranoj rustikalnoj arhitekturi, odakle joj dolazi i naziv. Posebnu vrijednost kući daje Haulikov salon na katu izrađen od drvene oplate i bogato izrezbarenog baroknog stropa koji je pribavio Michael Sebastian Riedl iz augustinskog samostana u Klosterneuburgu kao poklon prepozita Jakoba Ruttenstocka. Prozori i balkonska vrata ukrašeni su s 12 vitraja s prizorima švicarskih i tirolskih krajolika koje je izveo Antun Kothgasser prema predlošcima Antuna Gurka. Javna ustanova Maksimir obnovila je objekt 2005. godine.

Kapelica sv. Jurja – neogotička kapelica izgrađena je u razdoblju od 1862. do 1864. godine, kada je i posvećena. Izgrađena je na mjestu gdje se prije nalazio Narodni hram na povišenom mjestu blizu ljetovanića (misli se na Haulikov ljetnikovac). Iako nisu pronađeni izvorni arhitektonski nacrti, iz sačuvanih zapisa je razvidno da se biskup Haulik za projekt i uređenje kapelice obratio tirolskoj radionici Glasmalerei – Anstalt.

Mogila – spomen – humak nastao je 1925. godine povodom obilježavanja tisućugodišnjice hrvatskog kraljevstva. Mogilu je projektirao Aleksandar Freundenreich, a podignuo je Hrvatski sokolski savez u spomen na III. hrvatski svesokolski slet održan povodom tog jubileja u Zagrebu od 14. do 16. kolovoza 1925. godine. Mogila je nastala je na mjestu gdje se ranije nalazio paviljon Kišobran. Građena je od grumenova zemlje donesene iz 155 mjesta iz raznih hrvatskih krajeva u kojim se zbio neki značajni povijesni ili pak kulturni događaj tijekom tisućugodišnje hrvatske povijesti. U temeljima humka pohranjeni su predmeti iz hrvatske kulturne baštine, važnije knjige, novine, časopisi te spomenice svih sokolskih društava koje su sudjelovale u gradnji Mogile. Oko humka posađeno je deset stabala lipe u znak deset stoljeća hrvatskog narodnog života, odnosno hrvatske državnosti. Mogila je obnovljena 1994. godine, a prilikom obnove humak je obogažen grudom hrvatske zemlje koju je svojim poljupcem blagoslovio Sv. Otac Ivan Pavao II 10. rujna 1994. godine u zagrebačkoj zračnoj luci.

Velika pozornica – projektirao ju je Aleksandar Ljahnycki, zajedno sa skulpturom tzv. željeznom čipkom. Originalno su ispred pozornice bile postavljene žute plastične stolice, a zbog protoka vremena i devastacije zamijenjene su sa 60 hrastovih klupa. Razmišljalo se i o preseljenju “željezne čipke” (na jezero Jarun), ali arhitekt na to nije pristao.

glavno šetalište - park maksimir, zagreb - srpanj 2013.

PROČITAJTE VIŠE:

Ključne riječi (tagovi): - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - -

15 thoughts on “Park – šuma Maksimir – spomenik parkovne arhitekture stvoren za šetnju, uživanje i obiteljsko druženje

Comments are closed.