Imperfekt je glagolsko vrijeme kojim se u hrvatskom jeziku označava radnja koja se odvijala ili trajala u prošlosti. Riječ je o prošlom glagolskom vremenu koje se danas relativno rijetko koristi u svakodnevnom govoru, ali je i dalje važan dio hrvatske gramatike. Najčešće ga susrećemo u književnim djelima, povijesnim tekstovima i pripovijedanju. Imperfekt može opisivati radnju koja je trajala određeno vrijeme ili se ponavljala u prošlosti, bez naglašavanja njezina završetka.
Imperfekt se najčešće tvori od nesvršenih glagola, odnosno glagola koji označavaju radnju koja traje ili se ponavlja. Primjerice, od glagola “čitati” možemo dobiti oblik “čitah”, od glagola “pisati” “pisah”, a od glagola “govoriti” “govorah”. U rečenici se tako može reći: “Dok majka kuhaše ručak, djeca se igrahu u dvorištu.”. Takvi oblici danas zvuče arhaično, ali se mogu pronaći u starijoj književnosti i tekstovima koji žele dočarati određeno povijesno ili književno razdoblje.
- PROČITATJE VIŠE: Zara Larsson – Lush Life | Veliki pop hit švedske pjevačice koji je obilježio 2015. godinu
Za razumijevanje imperfekta važno je razlikovati ga od perfekta, koji je u suvremenom hrvatskom jeziku puno češći. Naime, perfekt najčešće jednostavno govori da se neka radnja dogodila u prošlosti, dok imperfekt naglašava njezino trajanje ili odvijanje. Primjerice, rečenica “On je pisao pismo.” koristi perfekt i opisuje prošlu radnju, dok oblik “On pisaše pismo.” ima obilježja imperfekta i više naglašava samu radnju koja je trajala. Upravo zbog toga imperfekt ima posebnu ulogu u pripovijedanju.
Iako se imperfekt danas rijetko pojavljuje u razgovornom jeziku,
Ali, njegovo poznavanje važno je za razumijevanje hrvatske književnosti i starijih tekstova. Čitatelj se s njim može susresti u djelima hrvatskih književnika, povijesnim zapisima, narodnim pričama i različitim pripovjednim tekstovima. Oblici poput “govoraše”, “iđaše”, “bijaše” ili “čitaše” često se koriste kako bi tekst dobio književni, svečani ili povijesni ugođaj. Imperfekt je zato i danas prisutan u jeziku, iako njegova svakodnevna uporaba nije česta.
Imperfekt pripada skupini prošlih glagolskih vremena hrvatskog jezika, uz perfekt, aorist i pluskvamperfekt. Njegova je glavna posebnost u tome što prikazuje prošlu radnju kao onu koja je trajala ili se odvijala. Iako se u suvremenom hrvatskom jeziku uglavnom zamjenjuje perfektom, imperfekt nije nestao iz gramatike. Njegovo razumijevanje olakšava čitanje književnih i povijesnih tekstova te pomaže u boljem razumijevanju načina na koji hrvatski jezik može prikazivati prošle radnje.
Zanimljivosti o imperfektu:
- Imperfekt je jedno od četiri prošla glagolska vremena u hrvatskom jeziku. Uz njega se među prošla vremena ubrajaju perfekt, aorist i pluskvamperfekt.
- Najčešće se tvori od nesvršenih glagola, odnosno glagola kojima se označava radnja koja traje, odvija se ili se ponavlja. Primjeri su: čitati – čitah, pisati – pisah i govoriti – govorah.
- Danas se imperfekt rijetko koristi u svakodnevnom govoru. Umjesto rečenice “On čitaše knjigu.”, u suvremenom ćemo jeziku gotovo uvijek reći “On je čitao knjigu.”.
- Imperfekt je vrlo čest u starijoj književnosti. Pisci su ga koristili kako bi prikazali radnju koja traje u prošlosti i stvorili pripovjedni ili povijesni ugođaj.
- Neki oblici imperfekta i danas zvuče vrlo poznato. Među njima su bijaše, imaše, govoraše, čitaše i iđaše, iako ih uglavnom susrećemo u književnom ili stiliziranom jeziku.
- Nastavci imperfekta razlikuju osobu i broj. Tako kažemo pisah za prvo lice jednine, pisaše za treće lice jednine, pisasmo za prvo lice množine i pisahu za treće lice množine.
- Imperfekt naglašava trajanje ili odvijanje radnje. Upravo se po tome razlikuje od aorista, koji češće prikazuje prošlu radnju kao završenu ili cjelovitu.
- Imperfekt se može koristiti za istodobne radnje. Primjerice: “Dok on čitaše knjigu, sestra pisaše zadaću.”. Obje se radnje prikazuju kao one koje su se odvijale u isto vrijeme.
- Glagol “biti” ima posebne i vrlo prepoznatljive oblike u imperfektu. U književnim tekstovima možemo pronaći oblike poput “bijah”, “bijaše”, “bijasmo” i “bijahu”.
- Iako je rijedak u suvremenom govoru, imperfekt nije nestao iz hrvatskog jezika. Njegovo poznavanje važno je prije svega za razumijevanje književnih, povijesnih i starijih tekstova te za prepoznavanje različitih načina izražavanja prošlih radnji.