aorist | prošlo glagolsko vrijeme koje označava radnju dovršenu u prošlosti

Aorist | Prošlo glagolsko vrijeme koje se danas najčešće koristi u književnosti

Aorist je jedno od prošlih glagolskih vremena u hrvatskom jeziku koje označava radnju dovršenu u prošlosti. Za razliku od perfekta, koji je danas najčešće prošlo vrijeme u svakodnevnom govoru, aorist se u suvremenom hrvatskom jeziku koristi znatno rjeđe. Najčešće ga susrećemo u književnim djelima, povijesnim tekstovima, religijskim spisima i svečanijem izražavanju. Iako je njegova uporaba danas ograničena, aorist je i dalje dio hrvatske gramatike te ga učenici uče tijekom školovanja.

Aorist se tvori od svršenih glagola i označava radnju koja se dogodila u određenom trenutku u prošlosti te je potpuno završena. Upravo zbog toga često unosi osjećaj dinamike i neposrednosti u pripovijedanje. Tako umjesto rečenice “Krenuo sam kući, ugledao prijatelja i rekao mu novost.”, u aoristu možemo reći “Krenuh kući, ugledah prijatelja i rekoh mu novost.”. Takav način izražavanja čini pripovijedanje življim i dojmljivijim te je osobito čest u književnim djelima i starijim tekstovima.

U hrvatskoj književnosti aorist je vrlo čest u djelima starijih autora, ali ga koriste i pojedini suvremeni pisci kada žele postići poseban stilski učinak. Također je čest u narodnim pjesmama, usmenoj književnosti i Bibliji, gdje pridonosi svečanom tonu i dojmu povijesne udaljenosti. U svakodnevnom govoru može se čuti u pojedinim hrvatskim krajevima, ali znatno rjeđe nego nekada. Većina govornika danas će umjesto aorista upotrijebiti perfekt.

Aorist se tvori dodavanjem posebnih nastavaka na glagolsku osnovu

Primjer glagola “doći” glasi: “dođoh“, “dođe”, “dođe“, “dođosmo”, “dođoste” i “dođoše”. Kod glagola “reći” oblici su: “rekoh“, “reče”, “reče“, “rekosmo”, “rekoste” i “rekoše”. Neki glagoli imaju nepravilne oblike, zbog čega je njihovo usvajanje često zahtjevnije. Ipak, osnovna svrha aorista ostaje ista – označiti kratku, dovršenu radnju koja se zbila u prošlosti.

Spomenimo i da je jedna od glavnih razlika između aorista i perfekta u dojmu koji ostavljaju na čitatelja ili slušatelja. Naime, perfekt je neutralan i najčešći oblik za opisivanje prošlih događaja, dok aorist pripovijedanje čini življim, neposrednijim i dramatičnijim. Zbog toga ga autori često koriste u dijalozima ili napetim scenama. Primjerice, rečenica “Otvorih vrata i ugledah nepoznata čovjeka.” zvuči snažnije i dinamičnije od oblika “Otvorio sam vrata i ugledao nepoznata čovjeka.”.

Iako se aorist danas rijetko koristi u svakodnevnoj komunikaciji, njegovo poznavanje važno je za razumijevanje hrvatske književnosti, povijesnih tekstova i razvoja jezika. Jednostavno, on predstavlja vrijedan dio hrvatske jezične baštine i pokazuje kako se način izražavanja mijenjao kroz stoljeća. A razumijevanje aorista olakšava čitanje klasika hrvatske književnosti, ali i brojnih religijskih i povijesnih tekstova u kojima se ovo glagolsko vrijeme i dalje redovito pojavljuje.


Primjeri aorista:

  • Ja napisah pismo.
  • Ti otvori vrata.
  • On reče istinu.
  • Mi dođosmo na vrijeme.
  • Vi vidjeste što se dogodilo.
  • Oni odoše kući.

Zanimljivosti o aoristu:

  1. Aorist je jedno od četiri prošla glagolska vremena u hrvatskom jeziku.
  2. Naziv dolazi od grčke riječi aóristos, što znači “neodređen“.
  3. Najčešće se tvori od svršenih glagola.
  4. U suvremenom govoru gotovo ga je posvuda zamijenio perfekt.
  5. Često se koristi u Bibliji i liturgijskim tekstovima.
  6. Mnogi hrvatski književnici koristili su aorist kako bi pojačali ritam pripovijedanja.
  7. U pojedinim dijelovima Hrvatske još se može čuti u svakodnevnom govoru, osobito među starijim govornicima.
  8. Aorist je mnogo češći u srpskom nego u suvremenom standardnom hrvatskom jeziku.
  9. U školama se uči kao dio standardne hrvatske gramatike, iako ga učenici rijetko koriste u pisanju.
  10. Poznavanje aorista olakšava razumijevanje starijih književnih i povijesnih djela te jezika kojim su napisana.
Scroll to Top