Falafel je jedno od najpoznatijih jela bliskoistočne kuhinje, a njegove male zlatnosmeđe kuglice danas se mogu pronaći na jelovnicima i štandovima diljem svijeta. Priprema se od mljevenog slanutka, boba ili njihove kombinacije, uz dodatak svježeg začinskog bilja i začina. Smjesa se oblikuje u kuglice ili manje popečke, a zatim najčešće prži u dubokom ulju. Rezultat je hrskava vanjština i mekana, aromatična unutrašnjost. Falafel je posebno popularan među vegetarijancima i veganima, ali njegova privlačnost odavno nadilazi takav način prehrane.
Podrijetlo falafela nije potpuno razjašnjeno, ali najčešće se povezuje s Egiptom, odakle se s vremenom proširio na druge dijelove Bliskog istoka. Danas je duboko ukorijenjen u kuhinjama različitih zemalja regije, a priprema se na nekoliko načina. U Egiptu se tradicionalno koristi bob, dok je u zemljama Levanta, uključujući Libanon, Siriju i Jordan, vrlo raširen falafel od slanutka ili kombinacije slanutka i boba. Upravo različite lokalne verzije pokazuju koliko se ovo jednostavno jelo tijekom vremena prilagodilo različitim kulinarskim tradicijama.
- PROČITAJTE VIŠE: Mercatorova projekcija | Kako je nastala karta koja je promijenila način na koji gledamo svijet?
Osnovna smjesa za falafel vrlo je jednostavna, ali upravo izbor sastojaka određuje njegov okus. Uz namočeni slanutak ili bob dodaju se peršin, korijander, češnjak i luk, dok kumin i drugi začini daju karakterističnu aromu. Kod tradicionalne pripreme koristi se suhi slanutak koji se prije mljevenja namače, a ne prethodno kuha, jer se tako dobiva odgovarajuća struktura smjese. Nakon oblikovanja kuglice se prže dok ne dobiju prepoznatljivu zlatnosmeđu koricu. A svježe začinsko bilje pritom daje smjesi karakterističnu boju i dodatnu svježinu.
Falafel se najčešće poslužuje u pita-kruhu ili drugoj vrsti lepinje, zajedno sa svježom salatom, rajčicom, krastavcem i ukiseljenim povrćem
Neizostavan dodatak često je tahini, odnosno umak na bazi sezamove paste, koji svojim orašastim okusom odlično nadopunjuje začinjene kuglice. Može se dodati i ljuti umak, a falafel se može poslužiti i kao dio mezea, odnosno različitih malih jela koja se dijele za stolom. Upravo takav način posluživanja omogućuje brojne kombinacije i jedan je od razloga njegove velike popularnosti.
Iako se falafel tradicionalno prži u dubokom ulju, danas postoje i drugačiji načini pripreme. Može se peći u pećnici ili pripremati uz manju količinu ulja, što ga čini prilagodljivim suvremenim načinima kuhanja. Važno je pritom postići dobru ravnotežu između hrskave vanjštine i dovoljno mekane unutrašnjosti. Kada se priprema od slanutka, falafel donosi i biljne proteine te vlakna, iako konačna nutritivna vrijednost ovisi o receptu i načinu pripreme. Posebno treba imati na umu da prženje povećava energetsku vrijednost gotovog jela.
Od skromnog jela bliskoistočne kuhinje falafel je tijekom posljednjih desetljeća postao prepoznatljiv street food širom svijeta. Njegova popularnost počiva na jednostavnim sastojcima, snažnim aromama i mogućnosti da se posluži na različite načine. Može biti brz obrok u piti, dio bogate salate, samostalno predjelo ili jedan od elemenata većeg obroka. Iako se oko njegova podrijetla i danas vode rasprave, jedno je sigurno – falafel je prerastao regionalne granice i postao jedno od najprepoznatljivijih jela Bliskog istoka na svjetskoj gastronomskoj sceni.
Zanimljivosti o falafelu:
- Egipatski falafel ima posebno ime – ta’amiya. Za razliku od mnogih levantinskih verzija koje se rade od slanutka, egipatska inačica tradicionalno se priprema od boba.
- Podrijetlo falafela nije pouzdano utvrđeno. Najčešće se povezuje s Egiptom, ali postoje različite teorije o tome kada i kako je nastao. Često spominjana poveznica s drevnim Egiptom nije potvrđena izravnim povijesnim dokazima.
- Najstariji poznati pisani spomeni falafela potječu iz Egipta iz 19. stoljeća. Zbog toga je teško potvrditi tvrdnje da se jelo u nepromijenjenom obliku pripremalo još u doba faraona.
- Falafel se vrlo brzo proširio Bliskim istokom tijekom 20. stoljeća. Nakon širenja iz Egipta pojavio se u Libanonu, Palestini, Siriji, Jordanu, Jemenu i drugim područjima, pri čemu su se recepti prilagođavali lokalnim namirnicama.
- U Egiptu se falafel može jesti i za doručak. Ta’amiya je dio tradicionalne egipatske prehrane, a često se poslužuje uz kruh i različite dodatke.
- Slanutak nije uvijek bio glavni sastojak falafela. U egipatskoj tradiciji važnu ulogu ima bob, dok je slanutak postao karakterističniji za levantinske inačice.
- Falafel je povezan i s poviješću vegetarijanske prehrane. Jedna od teorija o njegovu nastanku povezuje jelo s kršćanskim Koptima u Egiptu i razdobljima kada se iz vjerskih razloga izbjegavalo meso. Iako ta teorija nije konačno dokazana.
- Falafel je postao važan dio izraelske ulične hrane tek tijekom 20. stoljeća. Njegova popularnost ondje posebno je porasla nakon Drugog svjetskog rata, među ostalim i zbog dostupnosti osnovnih sastojaka.
- Postoje velike regionalne razlike u obliku i sastavu. Negdje se falafel oblikuje kao kuglica, a drugdje kao plosnati popečak. Razlikuju se i začini, omjer boba i slanutka te dodaci koji se poslužuju uz njega.
- Falafel je danas postao globalni street food. Od tradicionalnog bliskoistočnog jela proširio se na Europu, Sjevernu Ameriku i druge dijelove svijeta, gdje ga se često poslužuje kao vegetarijansku alternativu mesnim sendvičima i kebabu.