Godine 1988. na domaću rock scenu stigao je album “Godina zmaja”, prvijenac zagrebačkog benda Psihomodo Pop koji ih je iz garažnog i klupskog miljea lansirao među najzanimljivija imena tadašnje scene. Među pjesmama koje su odmah privukle pažnju posebno se izdvojila “Ja volim samo sebe”. Glazbu potpisuje Smiljan Paradiš Šparka, tekst Davor Gobac, dok je aranžman napravio Ivan Piko Stančić, ujedno producent albuma. Pjesma je vrlo brzo postala jedan od zaštitnih znakova benda, a Psihomodo Pop navodi da je u brojnim novinskim anketama proglašavana pjesmom godine.
Već sam naslov govori dovoljno, ali “Ja volim samo sebe” nije zamišljena kao ozbiljna ispovijest čovjeka zaljubljenog u vlastiti lik. Upravo suprotno, pjesma je građena na pretjerivanju, ironiji i karakterističnom Gopčevom osjećaju za humor. Lik koji se kroz nju pojavljuje toliko je zaljubljen u sebe da mu drugi ljudi gotovo uopće nisu potrebni, a vlastiti odraz postaje mu najvažnije društvo. U tome je i najveća snaga pjesme: Psihomodo Pop uzima klišej rockerskog frajera, napuhuje ga do apsurda i pretvara u duhovitu, zaraznu rock’n’roll karikaturu koja se pamti nakon prvog slušanja.
- PROČITAJTE VIŠE: Citroen C5 Aircross | Udoban francuski SUV koji posebnu pažnju posvećuje udobnosti i praktičnosti
Glazbeno, pjesma je jednostavna, izravna i energična, upravo onakva kakva je trebala biti da bi funkcionirala uživo. Nema nepotrebnog kompliciranja ni pokušaja da se impresionira tehničkim virtuozstvom. Sve je podređeno ritmu, stavu i refrenu koji se lako hvata. To je jedna od karakteristika zbog kojih je Psihomodo Pop od početka imao poseban odnos s publikom. “Ja volim samo sebe” zvuči kao pjesma koju je gotovo nemoguće slušati potpuno mirno. U njoj ima punkerske drskosti, garažnog rocka i dovoljno pop pristupačnosti da prijeđe granice uskog rockerskog kruga. Upravo je ta kombinacija bila njihov veliki adut.
“Godina zmaja” bila je mnogo više od običnog prvijenca benda Psihomodo Pop
Album je sadržavao pjesme poput “Frida“, “Kad sam imao 16”, “Ramona“, “Nebo” i “Telegram Sam“. A Psihomodo Pop je njime vrlo brzo postao jedan od vodećih bendova tadašnje rock scene. “Ja volim samo sebe” pritom je dobila posebno mjesto jer je savršeno predstavljala ono što je bend tada bio: mlad, glasan, duhovit, pomalo bezobrazan i potpuno svoj. Zanimljivo je da je album producirao Ivan Piko Stančić, dok su na njemu bile i obrade Ramonesa, T. Rexa i Velvet Undergrounda, što dodatno pokazuje širinu glazbenih utjecaja benda.
Priča o pjesmi nije ostala ograničena na domaću publiku. Godinu nakon izlaska prvijenca Psihomodo Pop nastupao je u Nizozemskoj, a upravo je za tamošnje tržište nastala engleska verzija pjesme pod naslovom “I’m in Love With Gobac“. Videospot za tu verziju prikazan je na MTV-u, a službena povijest benda ističe ga kao prvi spot nekog benda s ovih prostora prikazan na toj televiziji. Pjesma je tako dobila još jednu, pomalo nevjerojatnu dimenziju. Naime, ono što je počelo kao domaći rockerski humor stiglo je do međunarodne glazbene televizije.
Danas “Ja volim samo sebe” zvuči kao vremenska kapsula, ali ne i kao zastarjela pjesma. Upravo je suprotno: njezin humor, jednostavan refren i energija i dalje funkcioniraju, a pjesma je s vremenom postala jedan od prepoznatljivih klasika Psihomodo Popa. Njezina najveća vrijednost možda je upravo u tome što se nikada nije trudila biti velika ili važna. Bila je drska, zabavna i drugačija, a publika je to prepoznala. Više od tri desetljeća kasnije dovoljno je čuti prve taktove i mnogi će odmah znati o kojoj je pjesmi riječ. To je, u konačnici, znak pravog hita.