Britpop je glazbeni pokret koji se pojavio početkom 1990-ih u Ujedinjenom Kraljevstvu kao odgovor na američku dominaciju alternativnom glazbom, osobito grungeom. U svojoj srži, britpop je bio kulturni i glazbeni povratak britanskom identitetu, inspiriran zvukom klasičnih britanskih bendova iz 1960-ih i 1970-ih kao što su The Beatles, The Kinks, The Who i David Bowie. Iako se najčešće opisuje kao podžanr rocka, britpop je zapravo bio širi kulturni fenomen koji je uključivao modu, stav, vizualni stil i medijski prostor.
Britpop je naglašavao britanski način života, britanske teme i britanski humor. Za razliku od tjeskobnog, introspektivnog tona grungea, britpop je bio vedriji, melodičniji i često ironičan. Tekstovi su često tematizirali svakodnevne situacije, urbani život, radničku klasu i mladenačke dileme. A sam ton glazbe bio je samouvjeren, duhovit i nostalgičan.
Najistaknutiji predstavnici britpopa bili su Blur, Oasis, Pulp i Suede. A svaki od tih bendova imao je svoj specifičan glazbeni i vizualni identitet. Tako je Blur, predvođen Damianom Albarnom, promovirao art-pop estetiku i intelektualni pristup, dok su Oasis, braća Gallagher, zastupali siroviji, buntovniji i masovno privlačniji rock’n’roll stav, inspiriran The Beatlesima. Njihovo rivalstvo, poznato kao The Battle of Britpop, kulminiralo je 1995. godine kada su singlovi Country House (Blur) i Roll With It (Oasis) istovremeno objavljeni. A to je bio događaj koji je postao simbol cijelog pokreta.
Suede su s mračnijim i glam-rock prizvukom otvorili vrata pokretu
Dok je Pulp, s karizmatičnim frontmenom Jarvisom Cockerom, ponudio ironičan i često kritički pogled na britansko društvo, posebno kroz hitove poput Common People i Disco 2000. U širem smislu, britpop je uključivao i bendove kao što su Elastica, Supergrass, Cast, The Verve i Sleeper. No, vrhunac britpopa bio je sredinom 1990-ih, otprilike između 1994. i 1997. godine. Tijekom tog razdoblja ovaj glazbeni pravac nije bio samo glazbeni fenomen, već i nacionalni simbol nove britanske samouvjerenosti – poznate i kao Cool Britannia.
Pokret je bio usko povezan s tadašnjom političkom klimom, osobito s dolaskom Tonyja Blaira i laburista na vlast, a koji su britpop vidjeli kao prikladnu podlogu za modernu i pozitivnu sliku Ujedinjenog Kraljevstva. Međutim, krajem 1990-ih, britpop je počeo gubiti zamah. Bendovi su se razilazili, kreativno iscrpljivali ili mijenjali glazbeni smjer. Glazbena scena okrenula se novim pravcima kao što su post-britpop, indie rock i elektronička glazba.
Ipak, utjecaj britpopa ostao je snažan. Pjesme, albumi i estetika tog vremena i danas imaju velik utjecaj na brojne bendove, filmove i modne kolekcije. Ukratko, britpop nije bio samo glazba. To je bio pokret koji je definirao duh jedne generacije i podsjetio svijet na kulturnu snagu britanske glazbe. A više o ovom danas kultnom glazbenom pravcu možete doznati na Wikipediji.
