Film “Strah i prijezir u Las Vegasu” redatelja Terryja Gilliama premijerno je prikazan 1998. godine i odmah je izazvao kontroverze, zbunjenost, ali i fascinaciju. Temeljen na istoimenom romanu Huntera S. Thompsona iz 1971. godine, ovaj film prati novinara Raoula Dukea (kojeg glumi Johnny Depp) i njegova odvjetnika, dr. Gonza (Benicio Del Toro), u ludom, drogama obasutom putovanju iz Los Angelesa u Las Vegasa. No ovo nije obična “road trip” priča. Naime, riječ je o vizualno i tematski kaotičnom portretu američkog društva u raspadu.
Radnja filma “Fear and Loathing in Las Vegas“, kako se zove u originalu, vrlo je jednostavna na površini. Duke putuje u Las Vegas kako bi izvještavao o utrci motocikala u pustinji. Ali njegov zadatak ubrzo postaje nebitan jer se on i njegov “pratitelj” gube u vrtlogu halucinacija, droge i paranoje. Tako njihovo putovanje brzo prerasta u satiričnu odiseju kroz dekadenciju Sjedinjenih Američkih Država 70-ih godina 20. stoljeća, gdje Las Vegas postaje simbol pohlepe, kiča i sloma ideala kontrakulture.
- PROČITAJTE VIŠE: MTV | Povijest glazbenog kanala koji je stvorio pop kulturu
Johnny Depp je ulogu Raoula Dukea odigrao s nevjerojatnom predanošću, u potpunosti se transformiravši u verziju Huntera S. Thompsona. A glumačka izvedba, kombinirana s Gilliamovim ekscentričnim stilom režije, daje filmu autentičnu i često uznemirujuću atmosferu. Benicio Del Toro kao dr. Gonzo donosi divlju, zastrašujuću, ali ujedno i komičnu prisutnost, stvarajući dinamičan i nepredvidiv duo.
Vizualni stil filma “Strah i prijezir u Las Vegasu” snažno doprinosi osjećaju kaosa i dezorijentacije
Redatelj Terry Gilliam koristi iskrivljene kutove kamere, vibrantne boje, neobične prijelaze i montažu koja često oponaša učinke droge. A publika se osjeća kao da i sama sudjeluje u psihodeličnom tripu protagonista. Ona postaje nesigurna u to što je stvarno, a što halucinacija. Iako je film u početku naišao na podijeljene kritike i slabiji komercijalni uspjeh, s vremenom je stekao status kultnog klasika. Neki su ga smatrali neprobavljivim, dok su ga drugi proglasili genijalnim remek-djelom subverzivne kinematografije.
No, danas se ova crna komedija često citira kao jedno od najvjernijih filmskih prikaza psihoaktivnih iskustava, ali i kao oštra kritika američkog sna i licemjerja društva. Hunter S. Thompson, pionir tzv. “gonzo” novinarstva, napisao je originalni roman kao svojevrsni obračun s iluzijama 60-ih i početkom konzumerističke Amerike. A film Fear and Loathing in Las Vegas vjerno prenosi taj duh – gubitak smisla, nihilizam, ali i potragu za istinom usred apsurda.
Kroz bizarnost i pretjerivanje “Strah i prijezir u Las Vegasu” zapravo postavlja vrlo ozbiljna pitanja o identitetu, stvarnosti i moralnim temeljima suvremenog društva. U konačnici, ovaj film nije za svakoga. On zahtijeva “otvoren um” i “čvrst želudac” za nesvakidašnje prizore. Ali za one koji ga prihvate, “Fear and Loathing in Las Vegas” nudi jedno od najintenzivnijih i najnezaboravnijih iskustava koje film može pružiti. Dodajmo, ovaj film iz 1998. godine na IMDb-u ima ocjenu 7.5/10.
Zanimljivosti o filmu “Strah i prijezir u Las Vegasu”:
- Film je režirao Terry Gilliam prema kultnom romanu Huntera S. Thompsona, jednom od najutjecajnijih američkih novinara i začetnika gonzo novinarstva.
- Johnny Depp neko je vrijeme živio u podrumu Huntera S. Thompsona kako bi što bolje usvojio njegove navike, govor i ponašanje.
- Thompson je Deppu čak poklonio svoju prepoznatljivu havajsku košulju, šešir i držač za cigarete koji su korišteni tijekom snimanja.
- Benicio del Toro namjerno se udebljao gotovo 20 kilograma kako bi što vjernije utjelovio odvjetnika Dr. Gonza.
- Mnoge halucinantne scene ostvarene su praktičnim efektima i neobičnim kutovima kamere, uz minimalnu upotrebu računalnih efekata.
- Film je nakon premijere podijelio kritičare i publiku, ali je s vremenom stekao status kultnog ostvarenja.
- Hunter S. Thompson pojavljuje se u kratkoj cameo ulozi tijekom scene u noćnom klubu, gdje nakratko susreće vlastiti filmski lik.
- Brojni dijelovi dijaloga doslovno su preuzeti iz romana, zbog čega film vjerno prenosi Thompsonov prepoznatljiv stil pisanja.
- Soundtrack uključuje hitove izvođača poput Boba Dylana, Jefferson Airplanea, The Rolling Stonesa i Toma Jonesa, koji dodatno dočaravaju atmosferu ranih sedamdesetih.
- Danas se film smatra jednim od najboljih prikaza psihodelične kulture i kontrakulturnog duha Amerike početkom sedamdesetih godina.
Glavni glumci u filmu “Fear and Loathing in Las Vegas”:
- Johnny Depp kao Raoul Duke briljantno nosi film portretirajući ekscentričnog novinara čije se putovanje pretvara u nadrealnu i kaotičnu avanturu kroz Las Vegas.
- Benicio del Toro kao dr. Gonzo pruža nezaboravnu izvedbu osebujnog odvjetnika čije nepredvidivo ponašanje neprestano gura priču prema apsurdu.
- Tobey Maguire pojavljuje se kao autostoper i u kratkoj, ali upečatljivoj ulozi doprinosi jednoj od najneobičnijih scena u filmu.
- Christina Ricci glumi Lucy i donosi spoj naivnosti i bizarnosti koji savršeno odgovara pomaknutoj atmosferi filma.
- Ellen Barkin pojavljuje se kao konobarica u nezaboravnoj sceni koja dodatno naglašava granicu između stvarnosti i halucinacija.
- Gary Busey tumači prometnog policajca i u kratkoj ulozi ostavlja snažan dojam zahvaljujući svom prepoznatljivom intenzivnom nastupu.
6 sličnih filmova:
- Trainspotting | Trainspotting | 1996.
- Kultna crna komedija i drama na jednako energičan i vizualno inventivan način prikazuje svijet ovisnosti, halucinacija i životnog kaosa.
- The Big Lebowski | Veliki Lebowski | 1998.
- Ova kultna komedija prati neobičnog glavnog junaka kroz niz apsurdnih situacija ispunjenih ekscentričnim likovima i osebujnim humorom.
- Naked Lunch | Goli ručak | 1991.
- Adaptacija romana Williama S. Burroughsa spaja nadrealizam, paranoju i halucinacije u jednako neobično filmsko iskustvo.
- A Clockwork Orange | Paklena naranča | 1986.
- Kontroverzni klasik donosi provokativnu priču, stiliziranu režiju i snažan prikaz društvene dekadencije koji će se svidjeti ljubiteljima Gilliamova filma.
- Inherent Vice | Skrivena mana | 2014.
- Kriminalistička komedija Paula Thomasa Andersona kombinira psihodeličnu atmosferu, ekscentrične likove i zamršenu priču smještenu u burne sedamdesete godine.
- Natural Born Killers | Rođeni ubojice | 1994.
- Vizualno odvažan film Olivera Stonea koristi eksperimentalni stil i satiru kako bi prikazao nasilje, medije i raspad američkog sna.