“Mooreov zakon” ili “Moore’s law” jedno je od najpoznatijih neformalnih pravila u povijesti tehnologije, koje je desetljećima služilo kao orijentir razvoja računalne industrije. Nazvan po Gordonu Mooreu, suosnivaču tvrtke Intel, zakon je prvi put formuliran 1965. godine u članku za časopis “Electronics”. Moore je tada uočio da se broj tranzistora na integriranim krugovima (integrated circuit) udvostručuje otprilike svake godine, uz istodobno smanjenje cijene po tranzistoru. Kasnije je to razdoblje prilagođeno na otprilike 18 do 24 mjeseca, no temeljna ideja ostala je ista.
U praksi, Mooreov zakon značio je da računala postaju sve snažnija, manja i jeftinija u iznimno kratkom vremenu. Taj kontinuirani rast procesorske snage omogućio je razvoj osobnih računala, interneta, pametnih telefona, umjetne inteligencije i gotovo svih digitalnih tehnologija koje danas uzimamo zdravo za gotovo. Iako zakon nije bio znanstveni zakon u klasičnom smislu, već empirijsko opažanje, industrija ga je desetljećima prihvaćala kao samonametnuti cilj.
- PROČITAJTE VIŠE: Povratak u budućnost | Kultni SF serijal i legendarna trilogija o Martyju McFlyju i putovanju kroz vrijeme
Tijekom 1970-ih i 1980-ih Mooreov zakon postao je temelj poslovnih strategija velikih proizvođača čipova. Tvrtke poput Intela, AMD-a i kasnije TSMC-a planirale su generacije procesora upravo prema tom tempu napretka. Smanjivanje tranzistora omogućilo je povećanje radnog takta, smanjenje potrošnje energije i veću računalnu učinkovitost, što je izravno utjecalo na rast cijele IT industrije.
Izgleda da se Mooreov zakon bliži smo kraju
Naime, kako su tranzistori postajali sve manji – mjerljivi u nanometrima – fizička ograničenja počela su usporavati taj trend. Problemi poput zagrijavanja, curenja struje i kvantnih efekata postali su sve izraženiji. Zbog toga se posljednjih godina sve češće govori o “kraju Mooreova zakona“. A i sam Gordon Moore je još 2005. godine upozorio da će se “tempo nužno usporiti”.
Unatoč tome, ideja Mooreova zakona i dalje živi, ali u izmijenjenom obliku. Umjesto isključivog povećanja broja tranzistora, industrija se okreće novim arhitekturama, paralelnom računanju, specijaliziranim čipovima, poput AI akceleratora te naprednim proizvodnim tehnikama kao što su 3D slaganje čipova. Drugim riječima, iako se zakon možda više ne ostvaruje doslovno, njegov duh i dalje potiče inovacije.
Dodajmo i da je Mooreov zakon imao i širi društveni utjecaj. Brzi pad cijena računalne snage omogućio je digitalizaciju obrazovanja, medicine, znanosti i industrije, ali i otvorio pitanja održivosti, energetske potrošnje i tehnološke ovisnosti. Danas se sve više raspravlja o tome kako uskladiti daljnji tehnološki napredak s ekološkim i društvenim izazovima.
10 zanimljivosti o Mooreovom zakonu:
- Mooreov zakon nikada nije bio službeno pravilo, ali su ga proizvođači čipova tretirali kao obvezu.
- Izvorna Mooreova procjena govorila je o udvostručenju svake godine, ne svake dvije.
- Zakon se često pogrešno tumači kao rast brzine procesora, iako se odnosi na broj tranzistora.
- Intel je desetljećima javno objavljivao “tick-tock” strategiju upravo zbog Mooreova zakona.
- Miniaturizacija tranzistora dovela je do razvoja potpuno novih materijala, poput high-k dielektrika (High-kappa dielectric).
- Usporavanje Mooreova zakona potaknulo je procvat grafičkih i AI čipova.
- Mobilni uređaji posebno su profitirali jer manji tranzistori znače manju potrošnju energije.
- Kvantna računala (Quantum computing) često se spominju kao potencijalni “nasljednici” Mooreova zakona.
- Trošak izgradnje modernih tvornica čipova danas se mjeri desecima milijardi dolara.
- Mooreov zakon snažno je utjecao i na softver – programeri su se dugo oslanjali na to da će hardver sam postati brži.
