Bušene kartice (engl. punch cards ili punched cards) predstavljaju jedan od najranijih oblika digitalne pohrane podataka u računalnoj povijesti. Iako danas zvuče kao arhaični relikt iz vremena prije mikroprocesora, bušene kartice bile su ključna tehnologija za unos, obradu i pohranu informacija u ranim fazama računalnog razvoja – od kraja 19. stoljeća sve do 1970-ih godina.
Bušene kartice su tanke pravokutne kartice od čvrstog papira, standardnih dimenzija 7 3/8 inča puta 3 1/4 inča, koje su sadržavale podatke predstavljene rupicama na točno određenim mjestima. Svaka pozicija na kartici mogla je sadržavati određenu kombinaciju rupa, a svaka rupa ili njezin izostanak predstavljali su binarne vrijednosti – osnovu digitalnog zapisa.
- PROČITAJTE VIŠE: Zijevanje | Zašto to ljudi rade i čemu zapravo služi?
Prva široko korištena primjena bušenih kartica datira iz 1890. godine, kada ih je američki statističar i izumitelj Herman Hollerith upotrijebio za popis stanovništva u SAD-u. Njegov elektromehanički stroj za čitanje kartica omogućio je da se podaci analiziraju brže nego ikada prije, smanjujući vrijeme obrade popisa s osam godina na samo dvije i pol. Hollerithova tvrtka kasnije je postala dio korporacije IBM, koja je odigrala ključnu ulogu u širenju ove tehnologije.
U desetljećima koja su uslijedila bušene kartice su postale standard u informatičkoj industriji
Koristile su se za upravljanje radom mainframe računala, pohranu softverskog koda, unos korisničkih podataka i vođenje velikih baza podataka. Jedan od poznatijih primjera bio je programski jezik COBOL, koji se često unosio putem bušenih kartica. Naime, programeri su svoje programe doslovno “tipkali” na strojevima za bušenje kartica, a zatim ih umetali u čitače koji su obrađivali informacije red po red.
No, prednosti bušenih kartica u njihovo vrijeme bile su višestruke. One su omogućavale relativno pouzdanu i fizički trajnu pohranu, jednostavno umnažanje podataka i korištenje bez potrebe za elektroničkim komponentama. Ali imale su i ozbiljna ograničenja. Tako je za svaki unos ili redak koda bila je potrebna jedna kartica. A to je značilo da su veliki programi zahtijevali kutije pune kartica – ponekad i tisuće njih. Slučajni pad kutije mogao je doslovno “uništiti” program ako se kartice ne bi točno posložile.
Ove kartice su se do kraja 1980-ih prestale koristiti
S razvojem magnetskih medija i sve većim kapacitetima računala, bušene kartice postupno su nestajale iz uporabe. Do kraja 1980-ih gotovo su u potpunosti zamijenjene disketama, kasetama, tvrdim diskovima i drugim digitalnim oblicima pohrane. No unatoč svom zastarjelom izgledu, bušene kartice imaju neprocjenjivu povijesnu vrijednost. One su simbol ranih pokušaja ljudi da strukturiraju informacije u digitalnom obliku i temelj su na kojem su izgrađeni današnji računalni sustavi.
Njihov utjecaj može se vidjeti i u današnjoj terminologiji. Primjerice, naredba “card” u nekim starijim programskim jezicima, ili sam pojam “batch” obrada, koji potječe upravo iz vremena kada su se kartice obrađivale serijski, u “batchovima”. Danas bušene kartice nalazimo u muzejima računalne povijesti. No njihova priča podsjeća nas koliko je daleko stigla informacijska tehnologija. Od papira i rupa do oblaka i kvantnog računalstva. Sve što vas dodatno zanima vezano za bušene kartice doznajte to na Wikipediji.
