Predikat je jedan od temeljnih dijelova rečenice. Njime se najčešće govori što subjekt radi, što mu se događa ili kakav je. Iako se u školi često uči zajedno sa subjektom, predikat je toliko važan da rečenica ponekad može postojati i bez izričito navedenog subjekta. Primjerice, u rečenicama “Kiši.” ili “Sniježi.” upravo predikat nosi ključnu informaciju. A što je on uopće?
Predikat je rečenični dio koji izriče radnju, stanje ili zbivanje povezano sa subjektom. Najlakše ga je pronaći tako da u rečenici potražimo glagol i postavimo pitanje što subjekt radi, što se s njim događa ili kakav je. Primjerice – “Marko čita knjigu.“. U ovoj je rečenici “Marko” subjekt, dok je “čita” predikat. On nam govori što Marko radi. U rečenici “Ptice lete.“, predikat je “lete“, jer označava radnju koju subjekt “ptice” obavlja. Predikat, međutim, ne mora uvijek biti samo jedna riječ. Može se sastojati od više glagola, odnosno od složenog glagolskog oblika.
- PROČITAJTE VIŠE: Mercatorova projekcija | Kako je nastala karta koja je promijenila način na koji gledamo svijet?
Glagolski predikat čini glagolski oblik kojim se izražava radnja, stanje ili zbivanje. Može sadržavati jedan ili više glagola.
Primjeri:
- Ana uči.
- Ivan trči.
- Kiša pada.
- Marko je otišao.
- Oni će doći.
U rečenici “Marko je otišao.” predikat nije samo “otišao“, nego cijeli glagolski oblik “je otišao“. Jednako tako, u rečenici “Oni će doći.” predikat je “će doći“.
Imenski predikat
Postoji i imenski predikat. On se sastoji od glagola biti i imenske riječi – primjerice imenice, pridjeva, zamjenice ili broja. Takav predikat najčešće ne opisuje radnju, nego govori što je subjekt, kakav je ili kojemu svojstvu pripada.
Primjeri:
- Lopta je okrugla.
- Ivan je učenik.
- Ovo je moje.
- Ana je prva.
U rečenici „”Lopta je okrugla.““ predikat je „”je okrugla““. U rečenici “Ivan je učenik.” predikat je “je učenik“. Važno je razlikovati imenski predikat od glagolskog. U rečenici “Ivan je trčao.” riječ “je” dio je glagolskog predikata “je trčao“, dok je u rečenici “Ivan je umoran.” predikat imenski – “je umoran“.
Kako ga je najlakše pronaći?
Jedan od najjednostavnijih načina jest pronaći glagol u rečenici. Zatim treba pogledati što taj glagol govori o subjektu.
Primjer:
Mala djevojčica pjeva pjesmu.
Tko pjeva? – mala djevojčica.
Što radi? – pjeva.
Zato je “pjeva” predikat.
Kod imenskog predikata možemo pitati što je subjekt ili kakav je subjekt:
Petar je liječnik.
Što je Petar? – liječnik.
Petar je umoran.
Kakav je Petar? – umoran.
Može li rečenica imati predikat bez subjekta?
Može. U hrvatskom jeziku postoje rečenice u kojima subjekt nije izrečen ili ga uopće nema. To je posebno vidljivo kod nekih rečenica koje opisuju vremenske pojave.
Primjeri:
Kiši.
Sniježi.
Grmi.
U tim primjerima on postoji, iako nemamo izrečeni subjekt. Zato predikat nije samo “dodatak” subjektu – on može biti i temeljni dio rečenice.
Zašto je predikat važan?
Predikat je važan jer bez njega često ne bismo znali što se u rečenici događa. U rečenici “Dječak.” dobivamo samo podatak o kome govorimo. Kada kažemo “Dječak trči.”, rečenica dobiva radnju i potpuniju informaciju. Zato i je jedan od najvažnijih dijelova rečenice. Kada ga naučimo pravilno prepoznati, lakše ćemo razumjeti i ostale rečenične članove, poput subjekta, objekta i priložnih oznaka. A najjednostavnije pravilo za pamćenje glasi – predikat govori što subjekt radi, što mu se događa ili kakav je odnosno što je.
Srodni gramatički pojmovi:
- Subjekt | Subjekt je rečenični član koji označuje biće, predmet ili pojavu o kojoj se u rečenici nešto govori.
- Objekt | Objekt je rečenični član koji označuje predmet ili biće na koje se odnosi radnja izražena glagolom.
- Priložna oznaka | Priložna oznaka opisuje okolnosti u kojima se odvija radnja, primjerice mjesto, vrijeme, način ili uzrok.
- Atribut | Atribut je dodatak imenici kojim se pobliže opisuje ili određuje njezino značenje, primjerice njezino svojstvo, pripadnost ili količina.
- Apozicija | Apozicija je imenički dodatak koji dodatno objašnjava ili pobliže određuje drugu imenicu, najčešće tako da označuje isto biće ili predmet.
- Rečenični članovi | Rečenični članovi su dijelovi rečenice koji imaju određenu gramatičku ulogu, a među njima su subjekt, predikat, objekt, priložna oznaka, atribut i apozicija.