Optimizam je životna i psihološka usmjerenost prema pozitivnim ishodima, vjerovanje da će stvari ispasti dobro, čak i u izazovnim okolnostima. Suprotan pesimizmu, optimizam ne znači poricanje stvarnosti, nego vjera da unatoč problemima uvijek postoji nada, rješenje ili prilika za rast. U najjednostavnijem smislu, optimist je osoba koja u svemu traži dobro – i često ga nađe.
Kao filozofski stav, optimizam se razvijao kroz stoljeća. Jedan od najpoznatijih ranih zagovornika bio je njemački filozof Gottfried Wilhelm Leibniz, koji je tvrdio da živimo “u najboljem od svih mogućih svjetova”. Prema njemu, Bog je, kao savršeno biće, stvorio svijet koji sadrži najbolju ravnotežu dobra i zla. Iako je Voltaire kasnije ismijavao ovu ideju u svom satiričnom romanu Candide, Leibnizova verzija metafizičkog optimizma ostala je važna točka rasprave u filozofiji.
U psihologiji, optimizam je dublje proučavan u 20. stoljeću. Psiholog Martin Seligman, jedan od osnivača pozitivne psihologije, razlikovao je realističan i nerealističan optimizam. Realističan se temelji na činjenicama, ali naglašava mogućnosti, dok nerealističan može voditi u iluzije i zanemarivanje opasnosti. A Seligman je također istaknuo kako se optimizam može naučiti – promjenom unutarnjih obrazaca razmišljanja i tumačenja negativnih događaja.
Optimizam ima brojne prednosti
Istraživanja pokazuju da optimisti imaju bolje fizičko zdravlje, nižu razinu stresa, manju sklonost depresiji i dulji životni vijek. Oni se lakše oporavljaju od bolesti, češće poduzimaju konkretne korake za rješavanje problema i imaju snažnije društvene veze. Umjesto da ih neuspjeh obeshrabri, optimisti ga vide kao privremenu prepreku i uče iz njega. Međutim, optimizam nije slijepo vjerovanje da će sve biti savršeno. Pravi optimist vidi i prepoznaje probleme, ali vjeruje da ih se može nadvladati. I to je snaga optimizma – sposobnost da se zadrži nada i volja za djelovanjem, čak i kada okolnosti nisu idealne. U tom smislu, optimizam je povezan s hrabrošću, ustrajnošću i otpornosti.
U kulturi i svakodnevici, optimizam je često povezan s pojmovima sreće, uspjeha i duhovnog mira. Mnogi ga doživljavaju kao osobinu koju je teško zadržati u nesigurnim vremenima, no upravo tada optimistični pogled postaje najvredniji. No, zaista nije teško biti optimist kada je sve dobro. Ali prava snaga dolazi kad se pozitivno gleda unatoč neizvjesnosti. Optimizam nije naivnost, nego izbor. To je odluka da se vjeruje u mogućnost dobra, u sposobnost promjene i u smisao djelovanja. U svijetu koji je često suočen s krizama i podjelama, optimizam ne znači ignorirati stvarnost, nego odbiti prepustiti se beznađu. Jer, kako je rekao Viktor Frankl, čovjek koji je preživio koncentracijski logor: “Kada više nemamo što očekivati od života, tada život još uvijek nešto očekuje od nas.”. I upravo u tome leži srž optimizma. U vjeri da, bez obzira na sve, uvijek postoji sutra koje vrijedi dočekati.
