De jure | Zakonito, ali ne uvijek stvarno

Izraz “de jure” dolazi iz latinskog jezika i znači “po pravu”, odnosno “zakonski”. U uporabi je već stoljećima, osobito u pravnim, političkim i znanstvenim kontekstima. Koristi se za označavanje onoga što je službeno priznato, pravno uređeno ili formalno propisano – bez obzira na to slaže li se to s praksom na terenu. Njegov suprotan pojam je “de facto“, koji opisuje stvarnost, neovisno o formalnom pravnom okviru. Primjerice, neka osoba može biti “de jure” direktor poduzeća ako je službeno imenovana i upisana u sudski registar, ali “de facto” upravljanje može obavljati netko drugi. Bilo zbog stvarne moći, utjecaja ili vlasništva…

U politici, ovaj se pojam često koristi za razlikovanje zakonski priznatih vlasti i onih koje djeluju u praksi. Na primjer, neka vlada može biti de jure priznata od strane međunarodne zajednice, iako nema stvarnu kontrolu nad teritorijem. A to znači da je neka druga vlast tamo de facto prisutna. Jedan od klasičnih primjera je položaj Istočne Njemačke (DDR) i Zapadne Njemačke (BRD) tijekom Hladnog rata.

• PROČITAJTE VIŠE: Dubravkin put | Šetnica uz potok unutar šumovitog prostora centra Zagreba

Naime, Zapadna Njemačka je tvrdila da je predstavnik cijele Njemačke, iako je Istočna Njemačka de facto postojala i funkcionirala kao neovisna država, sve do ujedinjenja 1990. godine. U pravosuđu, takva pravila definiraju zakoni i propisi. No, praksa može biti drukčija zbog društvenih okolnosti, korupcije, ili neučinkovitosti institucija. Primjerice, ustav može jamčiti ravnopravnost spolova (de jure), ali u stvarnosti žene mogu biti manje zastupljene u politici i menadžerskim pozicijama (de facto).

Zašto je pojam de jure važan?

Razumijevanje ovog izraza ključno je u analizi prava, ustava, međunarodnih odnosa i političkih sustava. Pomaže razlikovati ono što bi trebalo biti prema pravilima od onoga što se doista događa. Bez te razlike, lako je pobrkati željeno sa stvarnim, odnosno zakonito sa učinkovitim. A dok de facto otkriva stvarnost, de jure pokazuje nam kako bi stvari trebale izgledati prema zakonu. Tek usporedbom ta dva pojma moguće je dobiti potpunu sliku društva. Više o ovom pojmu možete doznati na Wikipediji.

Primjeri iz hrvatskog konteksta:

1. Službeni jezik – Hrvatski jezik je de jure jedini službeni jezik Republike Hrvatske, što je definirano Ustavom. Ipak, u praksi, posebice u poslovnom i IT sektoru, engleski jezik sve više dominira – de facto postaje standard u komunikaciji.
2. Bračni status – Osoba koja je zakonski u braku je de jure bračni partner. No ako supružnici godinama ne žive zajedno, i nemaju nikakav kontakt, u svakodnevnom životu brak više ne postoji – ali je pravno još uvijek važeći.
3. Politička vlast – Lokalni izbori definiraju tko je de jure načelnik ili gradonačelnik, no u nekim slučajevima stvarne odluke donose neformalne interesne skupine, što otkriva razliku između formalne i stvarne moći.