Kad je “Civilization III: Play the World” izašao 2002. godine, očekivanja su bila ogromna. Originalni Civilization III već je bio strateški hit, ali mu je nedostajala jedna ključna stvar – multiplayer. I upravo je to bio glavni adut ovog dodatka – pretvoriti klasičnu poteznu strategiju u globalno online iskustvo. Razvijen od strane gaming studija Firaxis Games, “Play the World” donio je niz noviteta koji su trebali redefinirati način igranja Civilizationa.
Točnije, po prvi put u serijalu igrači su mogli igrati protiv drugih putem interneta, LAN-a, e-maila ili hotseat opcije. To je bio zaista veliki korak naprijed za franšizu koja je do tada bila isključivo single-player iskustvo. A osim multiplayera, dodatak “Play the World” je proširio sadržaj igre. Uvedeno je osam novih civilizacija, svaka s vlastitim liderima i jedinstvenim jedinicama, kao i nove građevine, čuda svijeta i unapređenja sučelja.
Također su dodani novi tipovi terena i objekata poput zračnih baza i radarskih tornjeva, čime je strategija postala složenija i taktički raznovrsnija. Jedna od najambicioznijih inovacija bio je tzv. “turnless” način igranja – hibrid između potezne i real-time strategije. Umjesto da igrači čekaju red, svi su mogli istovremeno pomicati jedinice, što je dramatično ubrzavalo tempo igre. Ideja je bila revolucionarna, ali u praksi se pokazala problematičnom.
“Civilization III: Play the World” je donio i nove modove igranja
Uz to, uvedeni su i novi modovi poput Regicide (ubij kralja), Elimination i Capture the Flag, koji su skratili trajanje partija i donijeli više akcije. Time je Civilization prvi put pokušao izaći iz svoje klasične “maratonske” strukture i ponuditi brže, dinamičnije mečeve. No, unatoč velikim ambicijama, “Play the World” nije ispunio očekivanja. Najveći problem bio je upravo njegov glavni adut – multiplayer. Igra je često patila od laga, tehničkih problema i “out of sync” grešaka, što je mnogima činilo online igranje gotovo neigrivim. Kritike su bile oštre, a neki mediji su dodatak nazvali jednim od najvećih razočaranja godine.
Zbog toga je “Play the World” ostao zapamćen kao eksperiment koji je otvorio vrata multiplayeru, ali ga nije uspio kvalitetno realizirati. Tek kasniji dodatak, “Conquests“, ispravio je mnoge nedostatke i pokazao puni potencijal Civilization III ekosustava. Ipak, unatoč kritikama, “Play the World” ima važno mjesto u povijesti serijala. Bio je prvi pokušaj modernizacije Civilizationa za online eru i postavio temelje za buduće naslove. Danas ga fanovi gledaju s dozom nostalgije – kao hrabar, ali nesavršen korak prema evoluciji jedne od najpoznatijih strategija svih vremena.
10 zanimljivosti o dodatku “Civilization III: Play the World”:
- Igra je izašla u listopadu 2002. godine kao prvi službeni dodatak za Civilization III.
- Multiplayer je bio glavna i najreklamiranija novost dodatka.
- Uveden je eksperimentalni “turnless” način igranja koji kombinira potezni i real-time stil.
- Dodano je osam novih civilizacija s posebnim jedinicama.
- Novi modovi uključuju Regicide, Elimination i Capture the Flag.
- Igra je omogućavala igranje putem interneta, LAN-a i e-maila.
- Uvedeni su novi objekti poput radarskih tornjeva i zračnih baza.
- Multiplayer je imao ozbiljne tehničke probleme i lag.
- GameSpot ga je proglasio jednim od najvećih razočaranja 2002. godine.
- Kasniji dodatak “Conquests” ispravio je većinu njegovih nedostataka.
