Božićno drvce mnogo je više od ukrasa u dnevnoj sobi. Ono je simbol zajedništva, nade i topline doma, tihi svjedok obiteljskih priča koje se iz godine u godinu ponavljaju, ali nikada nisu iste. Kada se u prosincu unese u kuću, s njime ne dolazi samo miris šume i smole, nego i osjećaj iščekivanja, radosti i povratka jednostavnim vrijednostima.
Običaj kićenja božićnog drvca ima duboke korijene u europskoj tradiciji. Zimzeleno drveće od davnina je simboliziralo život koji ne prestaje ni u najtamnijem dijelu godine. U vrijeme kada su dani kratki, a noći duge, zelenilo drvca podsjeća na postojanost, obnovu i vjeru u novi početak. Kršćanstvo je tom simbolu dalo novo značenje – božićno drvce je postalo znak rođenja Isusa Krista i svjetla koje dolazi u svijet.
- PROČITAJTE VIŠE: Tiha noć | Pjesma koja je iz malog austrijskog sela osvojila svijet, ali i postala važan dio hrvatske božićne tradicije
Proces ukrašavanja često je jednako važan kao i samo božićno drvce. To je trenutak kada se obitelj okuplja, kada se dijele uspomene i stvaraju nove. Svaka kuglica, svaka lampica i svaki ukras nose priču – uspomenu na prošli Božić, na dijete koje je prvi put sudjelovalo u kićenju ili na osobu koja više nije prisutna, ali je i dalje tu u mislima. Upravo zato mnoga božićna drvca nisu savršeno usklađena, ali su neprocjenjivo dragocjena.
Svjetlucave lampice kojima se ukrašava božićnoo drvce imaju posebno značenje
Naime, one simboliziraju zvijezde, svjetlo i nadu. U mnogim domovima pale se tek navečer, kada se prostor ispuni tihim sjajem koji umiruje i poziva na mir. U tom svjetlu svakodnevne brige barem na trenutak postaju tiše, a dom se pretvara u sigurno utočište. Božićno drvce također ima snažnu emocionalnu vrijednost. Djeca u njemu vide čaroliju, iznenađenje i radost darivanja. Odrasli u njemu često pronalaze nostalgiju – sjećanje na djetinjstvo, na roditelje i bake, na jednostavnije dane. Ono povezuje generacije, jer se isti običaj prenosi desetljećima, često bez puno riječi, ali s puno osjećaja.
U današnje vrijeme, božićno drvce može biti prirodno ili umjetno, minimalističko ili raskošno, tradicionalno ili moderno. Ipak, bez obzira na stil, njegova bit ostaje ista. Ono nas podsjeća da Božić nije u savršenim ukrasima, nego u toplini koju dijelimo, u pažnji koju posvećujemo jedni drugima i u malim trenucima koji se pamte cijeli život. Kada se blagdani približe kraju i drvce se polako raskiti, u domu ostaje nešto nevidljivo, ali snažno – osjećaj bliskosti i nade. Božićno drvce tada se povlači u uspomenu, čekajući sljedeći prosinac da ponovno zasja i podsjeti nas na ono najvažnije: ljubav, mir i zajedništvo.
10 zanimljivosti o božićnom drvcu:
- Prva zabilježena božićna drvca pojavila su se u Njemačkoj u 16. stoljeću.
- Nekada su se drvca ukrašavala jabukama, orasima i svijećama.
- Lampice su zamijenile svijeće tek početkom 20. stoljeća.
- Zvijezda na vrhu drvca simbolizira Betlehemsku zvijezdu.
- U nekim se zemljama drvce kiti tek na Badnjak.
- Najčešća božićna drvca su jela, smreka i bor.
- Miris prirodnog drvca dokazano smanjuje stres.
- Umjetna božićna drvca prvi put su proizvedena krajem 19. stoljeća.
- U prošlosti su se drvca često vješala sa stropa, okrenuta naopako.
- Neka od najvećih božićnih drvaca na svijetu svake se godine postavljaju na poznatim gradskim trgovima, poput onih u New Yorku ili Rimu.
