Aspartam je umjetni niskokalorični zaslađivač koji se koristi u tisućama prehrambenih proizvoda širom svijeta. Otkriven je slučajno 1965. godine od strane američkog kemičara Jamesa Schlattera dok je istraživao lijek protiv čira. Kemijski gledano, aspartam je spoj dviju aminokiselina – asparaginske kiseline i fenilalanina – s dodatkom metanola. Kada se konzumira, u tijelu se razgrađuje na ta tri sastavna dijela, koji se prirodno javljaju i u mnogim drugim prehrambenim proizvodima.
Aspartam je otprilike 200 puta slađi od šećera, što znači da su za postizanje slatkog okusa dovoljne vrlo male količine. Upravo zbog toga se koristi u niskokaloričnim proizvodima poput dijetalnih gaziranih pića, žvakaćih guma, jogurta, vitaminskih dodataka, sirupa za kašalj pa čak i u nekim lijekovima. I dodajmo, aspartam je u Europskoj uniji označen kao aditiv E951.
Jedna od najvažnijih karakteristika aspartama je to što sadrži kalorije. Ali zbog male količine koja se koristi, njegov kalorijski doprinos je praktički zanemariv. Za razliku od nekih drugih zaslađivača, aspartam ima okus najsličniji šećeru i ne ostavlja gorak ili metalni trag. I to ga čini popularnim u prehrambenoj industriji.
Međutim, aspartam je od samog početka bio predmet rasprava
Glavna kontroverza odnosi se na njegovu sigurnost za ljudsku konzumaciju. Tijekom godina provedene su stotine znanstvenih studija koje su ispitivale moguće štetne učinke, uključujući tvrdnje da može uzrokovati rak, neurološke poremećaje, glavobolje ili pogoršati određene bolesti. Ipak, velika većina relevantnih institucija, uključujući Europsku agenciju za sigurnost hrane (EFSA), Američku agenciju za hranu i lijekove (FDA) i Svjetsku zdravstvenu organizaciju (WHO), zaključila je da je aspartam siguran za konzumaciju u količinama koje su unutar preporučenih granica.
Jedini izuzetak odnosi se na osobe koje boluju od fenilketonurije (PKU), rijetkog nasljednog poremećaja kod kojeg tijelo ne može razgraditi fenilalanin – jednu od komponenti aspartama. Za te osobe, konzumacija proizvoda s aspartamom može biti opasna. I zato svi proizvodi koji ga sadrže moraju imati posebno upozorenje. 2023. godine Međunarodna agencija za istraživanje raka (IARC), koja djeluje unutar WHO-a, svrstala je aspartam u skupinu 2B. Ili u kategoriju “moguće kancerogen za ljude”. No istovremeno je druga komisija WHO-a, JECFA, potvrdila da nema dovoljno dokaza koji bi opravdali promjenu dozvoljene dnevne doze unosa (40 mg po kilogramu tjelesne mase).
To je dovelo do nesporazuma i novih medijskih napisa, iako se znanstveni konsenzus o sigurnosti nije bitno promijenio. Zaključno, aspartam je jedan od najtemeljitije istraženih aditiva u povijesti prehrambene industrije. Iako je i dalje predmet kontroverzi i skeptičnih pogleda dijela javnosti, za većinu ljudi predstavlja sigurno sredstvo za smanjenje unosa šećera – pod uvjetom da se konzumira umjereno i unutar preporučenih granica. Više o ovom umjetnom nesaharidnom zaslađivaču možete doznati na Wikipediji.
