“Soylent Green” jedan je od najutjecajnijih SF distopijskih trilera 20. stoljeća. Ovaj film, snimljen 1973. godine, s godinama je postao kulturni artefakt, ne samo zbog legendarnog završnog obrata, već i zbog načina na koji prikazuje mračnu budućnost čovječanstva. Radnja je smještena u prenapučen New York 2022. godine, gdje ekološka katastrofa, nestašica hrane i ekstremne društvene razlike razaraju civilizaciju. Redatelj Richard Fleischer gradi atmosferu gušenja i beznađa, dok Charlton Heston kao policajac Thorn vodi istragu koja ga približava jezivom otkriću o tome što se zapravo krije iza popularne prehrambene formule “Soylent Green”.
Film majstorski kombinira triler, noir i distopijsku znanstvenu fantastiku. U fokusu je ruševni svijet u kojem bogati žive u steriliziranim oazama luksuza, dok se siromašni doslovno tiskaju u ulicama bez zraka i nade. Redatelj Fleischer izbjegava spektakl i efekte – njegove vizije budućnosti djeluju prljavo, zagušeno i opasno realistično. Time “Soylent Green” uspijeva pogoditi dublje od mnogih bogatijih SF produkcija. Naime, uznemirujuć je, jer izgleda kao nešto što bi se doista moglo dogoditi.
- PROČITAJTE VIŠE: Zelena paklina | Jedan od najpoznatijih nadimaka automobilizma za legendarnu stazu Nürburgring Nordschleife
Charlton Heston iznosi radnju svojom sirovom, gotovo životinjskom energijom. Njegov Thorn nije heroj kakvog poznajemo iz klasičnog Hollywooda, već umoran i moralno zamagljen detektiv koji se tek povremeno prisjeća što znači biti čovjek. Njegov odnos sa Solom Rothom, kojeg tumači Edward G. Robinson u svojoj posljednjoj ulozi, daje filmu emotivnu jezgru. Robinsonova dirljiva gluma posebno dolazi do izražaja u slavnoj sceni “odlaska”, jednoj od najpotresnijih u povijesti znanstvene fantastike.
Slojevitost filma “Soylent Green” proizlazi i iz njegove društvene kritike
Film ne bježi od tema poput klimatskih promjena, korporativne manipulacije, nedostatka prirodnih resursa i erozije privatnosti. Zastrašujuće je koliko su neke ideje iz filma danas relevantnije nego ikad. Fleischer time pokazuje da distopija ne mora biti spektakularna da bi bila uvjerljiva. Dovoljno je pojačati postojeće društvene trendove i izvući ih do njihovog najgoreg ishoda.
Ipak, ono što je filmu donijelo kultni status jest legendarni završni obrat, jedna od najcitiranijih i najparodiranijih scena u povijesti žanra. Iako je danas opće poznata, scena i dalje djeluje snažno jer dolazi kao klimaks svega što smo do tada vidjeli – korupcije, laži i potpune degradacije društva. Richard Fleischer je tim potezom stvorio završetak koji se pamti desetljećima.
“Soylent Green” nije samo triler, već upozorenje, moralna priča i studija ljudske slabosti. Iako snimljen 1973. godine, u vrijeme snažnog straha od ekoloških katastrofa i globalnih kriza, film se danas čita kao proročanski komentar. Njegova vrijednost ne leži samo u šokantnoj priči već u atmosferi tjeskobe koja, ironično, djeluje još aktualnije u 21. stoljeću. Kao komad distopijskog SF-a, film stoji uz bok velikim klasicima – mračan, neugodan i nezaboravan. Više o ovom SF distopijskom horor trileru iz 1973. godine možete doznati na IMDB-u, a on na toj stranici ima ocjenu 7.0/10.
10 zanimljivosti o filmu “Soylent Green”:
- Film je labavo temeljen na romanu “Make Room! Make Room!” Harryja Harrisona.
- Legendarni Edward G. Robinson umro je samo deset dana nakon završetka snimanja.
- Njegova emotivna scena “eutanazije” snimljena je dok je već bolovao od teške bolesti.
- Charlton Heston je tek kasnije saznao da je Robinson bio terminalno bolestan.
- U originalnom romanu nema kanibalskog obrata – to je dodano posebno za film.
- Scena u dvorani za eutanaziju bila je revolucionarna zbog velike panoramske projekcije.
- Fleischer je stvarao gužve na ulicama angažiranjem stotina statista i bez CGI-ja.
- Film je u vrijeme izlaska izazvao kontroverze zbog prikaza prenapučenosti planeta.
- Soylent proizvodi u filmu imaju tri boje, ali samo “zeleni” krije mračnu tajnu.
- Nakon izlaska film je bio prosječno prihvaćen, no kasnije je postao kultni hit.
6 filmova sličnih “Soylent Greenu:”
Blade Runner (1982.) | Distopijski noir o replicantima i degradiranom Los Angelesu dijeli mračne teme o identitetu i raspadanju društva. Film se bavi odnosom tehnike i čovjeka kroz atmosferu beznađa i urbanog kaosa.
Logan’s Run (1976.) | Radnja prikazuje futurističko društvo koje ubija svoje građane nakon tridesete godine. Iza glamurozne površine krije se represivni sustav, baš kao i u “Soylent Greenu“. Više o SF filmu “Loganov bijeg” možete doznati ovdje.
THX 1138 (1971.) | George Lucas prikazuje sterilnu i kontroliranu distopiju u kojoj građani žive pod stalnim nadzorom. Film istražuje totalitarizam i gubitak ljudskosti, teme srodne Fleischerovom djelu.
The Omega Man (1971.) | Još jedan Hestonov distopijski film u kojem se čovječanstvo suočava s posljednjim danima civilizacije. Atmosfera izolacije i tjeskobe vrlo je slična “Soylent Greenu“. Više o ovom filmu možete doznati ovdje.
Silent Running (1972.) | Film govori o borbi za očuvanje posljednjih ostataka prirode u svemirskim kupolama. Ekološka tematika i opomena čovječanstvu čine ga izrazito bliskim Soylentovoj filozofiji.
Children of Men (2006.) | Suvremena distopija o svijetu bez djece prikazuje raspad društva i borbu za nadu. Poput “Soylent Greena“, film kombinira političke teme, brutalnu realnost i snažnu emocionalnu priču. Recenziju filma “Djeca čovječanstva” možete pročitati ovdje.
