Superračunalo je računalni sustav iznimno velike procesorske snage, dizajniran za izvođenje složenih i zahtjevnih izračuna koje obična računala ne mogu obraditi u razumnom vremenu. Ta moćna računala koriste se u raznim područjima – od znanstvenih istraživanja i predviđanja vremenskih uvjeta, preko razvoja lijekova, do simulacija nuklearnih reakcija ili proučavanja svemira.
Za razliku od osobnih računala, koja se temelje na jednom ili nekoliko procesora, superračunala sadrže tisuće pa i milijune procesorskih jezgri koje rade paralelno. A upravo je paralelizacija ključ njihove brzine. Naime, zadaci se raspodjeljuju na velik broj procesora koji ih rješavaju istovremeno, što značajno skraćuje vrijeme obrade.
- PROČITAJTE VIŠE: Rematch | Psihološka mini-serija koja dramatizira šahovski dvoboj Garryja Kasparova i IBM-ovog superračunala Deep Blue
Performanse superračunala obično se mjere u FLOPS-ima – broju operacija s pomičnim zarezom u sekundi. Dok standardno prijenosno računalo ostvaruje oko 10¹² FLOPS-a (teraflops), suvremena superračunala dosežu performanse više od 10¹⁸ FLOPS-a (eksaflops). To je milijun puta brže od običnog računala.
Jedno od ključnih područja gdje se koristi superračunalo je klimatologija
Kako bi znanstvenici mogli simulirati globalne klimatske promjene, potrebno je modelirati atmosferu, oceane, ledenjake i njihove međusobne interakcije. A to podrazumijeva obradu golemih količina podataka. Bez superračunala, takve simulacije ne bi bile moguće u realnom vremenu. Također, u farmaceutskoj industriji, superračunala omogućuju virtualno testiranje molekula za razvoj novih lijekova. Umjesto dugotrajnog laboratorijskog ispitivanja, znanstvenici mogu simulirati kemijske reakcije i predvidjeti kako će određeni spojevi utjecati na ljudski organizam. Tijekom pandemije koronavirusa upravo su superračunala bila ključna za ubrzavanje otkrića cjepiva.
U astrofizici, ona omogućuju modeliranje nastanka galaksija, ponašanja crnih rupa, gravitacijskih valova i drugih fenomena koji zahtijevaju veliku računalnu snagu. Isto tako, koriste se u simulacijama nuklearnih testova jer fizičko testiranje nuklearnog oružja podliježe međunarodnim zabranama. A zahvaljujući preciznim simulacijama, države mogu testirati stabilnost oružja bez fizičkog ispitivanja.
Za pokretanje ovakvih sustava potrebne su specijalizirane zgrade s naprednim sustavima hlađenja. Ali i zaista goleme količine električne energije. Uz to, superračunala nisu jeftina. Njihova cijena ide u stotine milijuna dolara, ali se investicija isplati kroz dugoročne koristi u znanosti, industriji i nacionalnoj sigurnosti. Ukratko, superračunala predstavljaju vrhunac ljudske inženjerske sposobnosti i pokretač su mnogih ključnih otkrića i tehnoloških inovacija našeg doba. A više o ovim snažnim uređajima znanim i kao “supercomputer” možete doznati na Wikipediji.
Pet poznatih superračunala:
- Frontier (SAD) – najbrže superračunalo na svijetu (preko 1.1 eksaflops).
- Fugaku (Japan) – razvijen za medicinska i klimatska istraživanja.
- LUMI (Finska) – najbrži europski sustav, koristi se za klimatske i AI modele.
- Summit (SAD) – poznat po sudjelovanju u biomedicinskim projektima.
- Tianhe-2A (Kina) – nekadašnji rekorder, još uvijek iznimno moćan.
