Stealth tehnologija, poznata i kao tehnologija prikrivanja, predstavlja skup metoda i tehničkih rješenja kojima se smanjuje mogućnost otkrivanja vojnih sredstava, ponajviše zrakoplova, od strane radara, infracrvenih senzora, sonara i drugih sustava za nadzor. Cilj je stvoriti letjelicu, brod ili vozilo koje će biti što manje uočljivo neprijateljskim senzorima, čime se povećava borbena učinkovitost i šansa za preživljavanje u sukobu.
Prvi ozbiljni pokušaji razvoja stealth tehnologije krenuli su tijekom Hladnog rata. Naime, početkom tog sukoba američki znanstvenici i inženjeri radili su na ideji smanjenja radarskog odraza letjelica. No, posebno se ističe matematički rad sovjetskog fizičara Pjotra Ufimceva, čije su teorije refleksije elektromagnetskih valova kasnije poslužile kao temelj za konstrukciju prvih “nevidljivih” zrakoplova.
- PROČITAJTE VIŠE: Lightyear 0 | Električni automobil s integriranim solarnim panelima
U Sjedinjenim Američkim Državama 1970-ih razvijen je projekt F-117 Nighthawk, prvi operativni stealth zrakoplov koji je ušao u službu 1983. godine. Iako svojim oštrim i neobičnim oblikom nije bio aerodinamički savršen, njegova sposobnost izbjegavanja radara predstavljala je revolucionarnu prednost. Kasniji razvoj doveo je do B-2 Spirit bombardera, a današnji vrhunac predstavljaju višenamjenski borbeni avioni poput F-22 Raptora i F-35 Lightning II.
Uporaba ove tehnologije ne znači apsolutnu nevidljivost već otežavanje detekcije.
Moderne podmornice oblikovane su tako da smanjuju zvučni odraz sonarima, dok ratni brodovi imaju konstrukciju koja umanjuje radarski odraz. Kopnena vozila također koriste tehnologije za smanjenje toplinskog potpisa i kamuflažu. No, unatoč prednostima, stealth tehnologija nije savršena. Proizvodnja i održavanje iznimno su skupi, a učinkovitost se može smanjiti u lošim vremenskim uvjetima ili ako se neprijatelj koristi višeslojnim sustavima detekcije (radar u kombinaciji s infracrvenim senzorima).
Također, napredak u razvoju novih radara dugih valnih duljina i umjetne inteligencije otežava zadržavanje prednosti stealth letjelica. Razvoj stealth tehnologije nastavlja se u smjeru poboljšanja materijala, optimizacije oblika i integracije s bespilotnim sustavima. Očekuje se da će u budućnosti kombinacija stealth tehnologije i umjetne inteligencije omogućiti još sofisticiranije vojne platforme koje će moći djelovati gotovo neprimjetno.
Osim u zrakoplovstvu ova tehnologija se primjenjuje i u drugim granama vojske
A to se postiže kombinacijom više metoda:
- Oblik konstrukcije | Letjelice imaju ravne površine i kutne linije koje raspršuju radarske zrake umjesto da ih reflektiraju natrag.
- Apsorbirajući materijali | Posebni premazi i kompozitni materijali upijaju elektromagnetske valove.
- Kontrola toplinskog potpisa | Motori i ispusi konstruirani su tako da smanjuju emisiju topline, što otežava otkrivanje infracrvenim senzorima.
- Smanjenje buke | Posebno važno za podmornice i helikoptere.
- Elektroničko ometanje | Kombinira se sa stealth dizajnom kako bi dodatno zbunilo neprijateljske radare.
10 zanimljivosti o stealth tehnologiji:
- F-117 Nighthawk nikada nije službeno nazivan “nevidljivim”, već “teško uočljivim”.
- “Nevidljivi” bombarder B-2 Spirit bombarder koštao je više od dvije milijarde dolara po primjerku.
- Sovjetski znanstvenik Pjotr Ufimcev postavio je temelje stealtha, ali Sovjetski Savez nije prepoznao praktičnu vrijednost njegova rada.
- F-22 Raptor smatra se jednim od najskupljih borbenih aviona ikad proizvedenih.
- Stealth brodovi poput švedske klase Visby gotovo su u potpunosti izrađeni od kompozita.
- Tijekom rata u Iraku 1991. godine, stealth avioni izveli su prve udare na Bagdad.
- F-117 je prizemljen 2008. godine, ali se povremeno još uvijek koristi za testiranja.
- Radari dugog vala mogu otkriti stealth letjelice, ali ne s dovoljnom preciznošću za navođenje projektila.
- Kinezi i Rusi razvijaju vlastite stealth programe – J-20 i Su-57.
- Stealth premaz na avionima toliko je osjetljiv da se mora redovito obnavljati, što značajno povećava troškove održavanja.
