Mohsova ljestvica jedna je od najpoznatijih metoda za određivanje tvrdoće minerala, a koristi se u mineralogiji, geologiji, gemologiji i drugim područjima koja se bave proučavanjem stijena i dragog kamenja. Utemeljena je na jednostavnom načelu – tvrđi mineral može zagrepsti mekši, dok obrnuto nije moguće. Zahvaljujući takvom pristupu moguće je uspoređivati minerale i približno odrediti njihovu tvrdoću bez složene laboratorijske opreme. Iako je nastala prije gotovo dva stoljeća, Mohsova ljestvica i danas je važan alat za prepoznavanje i opisivanje mineralnih uzoraka.
Ljestvica je dobila ime po njemačkom mineralogu Friedrichu Mohsu, koji ju je predstavio 1812. godine. Mohs je odabrao deset minerala koji su mu služili kao referentni uzorci, poredavši ih prema sposobnosti grebanja drugih minerala. Metoda se pokazala praktičnom jer nije zahtijevala posebne instrumente, a rezultate je bilo moguće provjeriti jednostavnim pokusom. Iako se znanje o tvrdoći materijala razvijalo mnogo ranije, Mohsov sustav postao je jedan od najvažnijih načina usporedbe mineralnih svojstava.
- PROČITAJTE VIŠE: Francuski balkon | Elegantno arhitektonsko rješenje koje unosi više svjetla i otvorenosti u prostor
Na Mohsovoj ljestvici nalazi se deset minerala, pri čemu je talk označen brojem jedan kao najmekši, a dijamant brojem deset kao najtvrđi. Između njih nalaze se gips, kalcit, fluorit, apatit, ortoklas, kvarc, topaz i korund. Svaki mineral može zagrepsti one koji se nalaze ispod njega, dok ga minerali s višim brojem mogu zagrepsti. Takav raspored omogućuje jednostavnu usporedbu i približno određivanje tvrdoće nepoznatog uzorka, što je posebno korisno pri terenskom radu.
Jedna od najvažnijih posebnosti koju ima Mohsova ljestvica je činjenica da nije linearna
To znači da razlika između pojedinih brojeva ne predstavlja jednaku razliku u stvarnoj tvrdoći materijala. Primjerice, dijamant s ocjenom deset nije tek malo tvrđi od korunda s ocjenom devet, nego je višestruko otporniji na grebanje. Zbog toga se Mohsova ljestvica smatra relativnom, odnosno usporednom metodom, a ne preciznim mjerenjem apsolutne tvrdoće. Dodajmo da se za znanstvena i industrijska ispitivanja koriste i druge metode, poput Vickersova i Rockwellova testa.
Tvrdoća se u praksi može približno provjeriti predmetima poznatih svojstava. Ljudski nokat ima tvrdoću oko 2,5, bakreni novčić približno 3,5, dok se tvrdoća običnog stakla najčešće nalazi oko 5,5 na Mohsovoj ljestvici. Pa ako nokat može zagrepsti mineral, riječ je o relativno mekanom uzorku, dok otpornost na grebanje staklom upućuje na veću tvrdoću. Ipak, takvi pokusi zahtijevaju oprez jer mogu oštetiti uzorak, a trag mineralnog praha ponekad se pogrešno protumači kao ogrebotina.
Mohsova ljestvica i danas ima važnu ulogu u geologiji, mineralogiji i gemologiji, osobito pri prepoznavanju minerala i procjeni njihove prikladnosti za različite namjene. Naime, tvrdoća je važna i pri odabiru dragog kamenja za nakit jer utječe na njegovu otpornost na svakodnevno grebanje. Međutim, ne treba je poistovjećivati s čvrstoćom ili žilavošću – mineral može biti vrlo tvrd, ali istodobno krhak i podložan pucanju. Upravo zato Mohsova ljestvica predstavlja koristan početak razumijevanja svojstava minerala, ali ne i potpunu procjenu njihove izdržljivosti.
Mohsova ljestvica | Poredak deset minerala prema tvrdoći:
| Tvrdoća | Mineral |
|---|---|
| 1 | Talk |
| 2 | Gips |
| 3 | Kalcit |
| 4 | Fluorit |
| 5 | Apatit |
| 6 | Ortoklas |
| 7 | Kvarc |
| 8 | Topaz |
| 9 | Korund |
| 10 | Dijamant |