Lateritizacija je geološko-geokemijski proces intenzivnog kemijskog trošenja (ili zvjetravanja) stijena u toplim, vlažnim (tropskim i suptropskim) klimatskim područjima, pri kojem dolazi do ispiranja lako topljivih tvari poput silicija, natrija, kalcija i kalija, dok u tlu zaostaju netopivi oksidi aluminija (Al₂O₃) i željeza (Fe₂O₃). Ukratko, lateritizacija je proces kojim se u vlažnim tropskim područjima formiraju bogata ležišta boksita i željeza, a rezultat je dugotrajnog ispiranja stijena pod utjecajem klime, vode i biološke aktivnosti.
Ključne značajke lateritizacije
- Potrebni uvjeti: visoka temperatura, obilna kiša, dobra drenaža i prisutnost vegetacije.
- Rezultat: stvaranje tzv. laterita – crveno-smeđe zemlje bogate oksidima željeza i aluminija.
- Glavni produkti:
- Boksit – ako prevladava aluminij (važan za proizvodnju aluminija).
- Željezne rude – ako prevladava željezo.
Gdje se javlja?
- Najčešće u tropskim regijama kao što su Brazil, Indija, Gvineja, Australija i dijelovi Afrike.
- U Europi i drugim umjerenim klimama gotovo je zanemariva.
Značaj
- Rudarski – omogućuje nastanak ekonomskih ležišta boksita i željeza.
- Ekološki i poljoprivredni – tla nastala lateritizacijom su često kisela i siromašna hranjivima pa nisu pogodna za poljoprivredu bez obrade i gnojidbe.
Koliko traje?
Lateritizacija je dugotrajan prirodni proces koji traje do nekoliko desetaka tisuća do nekoliko milijuna godina, ovisno o klimatskim uvjetima, vrsti matične stijene i topografiji terena. Najintenzivnije se odvija u tropskim i suptropskim područjima gdje su visoka temperatura, obilne oborine i dobra drenaža stalno prisutni. U povoljnim uvjetima, značajne naslage boksita mogu nastati u relativno kratkom geološkom razdoblju (npr. stotinjak tisuća godina), ali potpuni razvoj laterita i bogatih rudnih ležišta obično zahtijeva stabilne klimatske uvjete tijekom više milijuna godina bez značajnih tektonskih poremećaja ili erozije.
