Entropija je jedan od najfascinantnijih i najvažnijih pojmova u fizici, posebno u području termodinamike i statističke mehanike. Iako na prvi pogled djeluje kao apstraktan koncept, entropija ima vrlo konkretne posljedice za svakodnevni svijet, ali i za razumijevanje svemira u cjelini. Pojednostavljeno, entropija je mjera nereda ili neuređenosti u nekom sustavu. Što je veća entropija, to je stanje sustava neurednije i kaotičnije.
Koncept entropije prvi je formulirao njemački fizičar Rudolf Clausius sredinom 19. stoljeća, u kontekstu proučavanja toplinskih strojeva i prijenosa topline. Clausius je definirao entropiju kao veličinu koja se povećava kada toplina prelazi iz toplijeg tijela na hladnije, a njezina ključna značajka je da u zatvorenom sustavu uvijek raste. Ovo je temelj tzv. drugog zakona termodinamike: entropija izoliranog sustava nikada ne opada.
Da bi se shvatio dublji smisao entropije, važno je razumjeti što se podrazumijeva pod “uređenošću”. Na primjer, uredno posložene molekule plina u jednoj polovici kutije predstavljaju niskoentropijsko stanje – rijetko, vrlo specifično i statistički malo vjerojatno. Ako se molekulama dopusti slobodno kretanje, brzo će se rasporediti po cijelom volumenu kutije, stvarajući ravnomjernu raspodjelu – stanje s mnogo većom entropijom, jer postoji mnogo više načina da se to stanje postigne.
Austrijski fizičar Ludwig Boltzmann dao je entropiji statističku interpretaciju
Naime, on ju je povezao s brojem mogućih mikrostanja nekog makrostanja. Njegova slavna jednadžba, ugravirana na njegovom nadgrobnom spomeniku, glasi: S = k * ln W. A gdje je S entropija, k Boltzmannova konstanta, a W broj mikrostanja. Ova formulacija omogućila je da entropiju ne promatramo samo kao toplinsku veličinu, već kao temeljnu statističku zakonitost.
Entropija ima široku primjenu i izvan fizike. U kemiji, entropija pomaže objasniti zašto se neke reakcije spontano odvijaju, a druge ne. U biologiji, iako živi organizmi lokalno smanjuju entropiju (npr. stvaranjem složenih struktura poput DNK), u globalnom smislu oni povećavaju ukupnu entropiju okoliša. U informatici, pojam entropije koristi se za mjerenje količine informacije i nesigurnosti u komunikacijskim sustavima, temeljem rada Claudea Shannona.
Na filozofskoj razini, entropija je često povezana s “strelicom vremena”
Točnije osjećajem da vrijeme teče samo u jednom smjeru. Dok zakoni fizike dopuštaju da se većina procesa odvija i unatrag u vremenu, entropija uvijek raste, čime definira smjer vremena iz prošlosti prema budućnosti. U kozmičkom kontekstu, svemir kao cjelina također podliježe povećanju entropije. Postoji teorija “toplotne smrti svemira”, koja predviđa da će svemir u dalekoj budućnosti doseći stanje maksimalne entropije – potpunu ravnotežu, bez razlika u temperaturi i energiji. A to znači da se više nikakva aktivnost neće moći odvijati.
Zaključno, entropija nije samo mjera nereda. To je temeljni princip koji stoji iza prirodnih procesa, evolucije sustava i samog protoka vremena. Razumijevanje entropije daje nam dubok uvid u to kako funkcionira priroda, od najsitnijih čestica do cijelog svemira. Više o ovom pojmu možete doznati na Wikipediji.
