Na pontonu na rivi u Veloj Luci u utorak, 29. srpnja 2025. godine, sedmi će se put održati koncert u sklopu glazbenih dana na Korčuli pod nazivom “Trag u beskraju”. Podsjetimo, riječ je o manifestaciji koja je postala ljetna glazbena tradicija, ali i prisjećanje na slavnog Olivera Dragojevića. A jedna od najvažnijih karika ovog događanja je i Ante Gelo, gostovao je u glazbenom projektu Diskografska spajalica kojeg vodi Zlatko Turkalj Turki. Više o ovogodišnjem “Tragu u beskraju” možete doznati ovdje, a što o ovoj priredbi misli Ante Gelo možete doznati u nastavku ovog teksta.
“Trag u beskraju je postao tradicija koju ljudi baš vole. Vole Olivera i meni je iznimna čast da sam dio toga. A sve je nastalo iz čistog prijateljstva. Nikada prije to nisam spominjao, ali nas nekoliko Oliverovih prijatelja to radimo godinama baš iz čistog srca. Ne volim o tome govoriti, ali reći ću ti, sam sve financiram – platim benzin do Korčule jer mi je gušt biti tamo i sjetiti se svojega prijatelja i napraviti sve to njemu u spomen”, rekao je Ante Gelo.
“To radimo jer bismo voljeli da nešto ostane dugo iza njega. Neke od najljepših stvari smo s Oliverom prošli, teško da ćemo tako nešto opet od nekog doživjeti. Možda? Što se tiče Olivera Dragojevića, stvarno smo Alan Bjelinski i ja prošli neke predivne stvari i hvala mu za to. Korčula je prekrasna, Vela Luka je prekrasna i baš sam ponosan na manifestaciju Trag u beskraju“, dodao je Ante Gelo.
Zanimljivo je da je prvi koncert “Sjećanje na Olivera “Trag u beskraju” održan ispred crkve sv. Josipa u Veloj Luci i na njemu je bilo 350 ljudi. A danas na koncert, na rivu, dolazi više od 40.000 ljudi.
Da i sve je tada kao i danas izgledalo isto, jedino što se broj ljudi utrostručio. Prvi koncert bio je na tradicionalnome mjestu gdje se koncerti obično održavaju, gdje je Oliver radio i jazz program. To mu je bilo jako važno, a i nama je također važno da ostane ta tradicija. Dobro si rekao da je na prvom koncertu bilo 350, možda 400 ljudi. Onda je došlo vrijeme pandemije koronavirusa pa je bilo 150 ljudi, ali problem je bio i taj što je ispod, kako se nalazi crkva, pa onda pjaca, ispod kampanela gdje se svira, iza dvaju čempresa i stepenica kojima se ide prema rivi uvijek bilo oko 10.000 ljudi. Puno ljudi, pogotovo iz Vele Luke koje iznimno cijenim i volim, dragi su i prekrasni domaćini, oni su rekli: “A kako je to koncert za njih nekoliko, njih 350 izabranih, a mi svi drugi, za nas toga nema.”
Nakon toga je Edo Bralić, Oliverov prijatelj rekao: “Ajmo probati organizirati koncert za sve ljude.” Kako se on bavi brodovima, preko svojih kontakata isposlovao je građevinski ponton za vrijeme dok se gradila riva, novo pristanište u Veloj Luci. Tako je nastala ideja o pontonu i o velikome besplatnom koncertu koji je darovan svima i na kojem se okupi do 40 000 ljudi. Znaš, ta je pjaca intimnija i sve je ljepša, ali ljudi jednostavno vole Olivera Dragojevića, vole njegov glas i vole te pjesme. Mi koji smo ga poznavali cijeli život, neke pjesme koje je on snimio vežu nas za neke od najljepših stvari u životu, barem mene. Kad čujem Tko sam ja da ti sudim, uvijek i zauvijek mi je srce puno.
Organizator koncerta je Centar za kulturu Vela Luka uz veliku potporu općine Vele Luka i obitelji Dragojević, ali ono što je još zanimljivije, svi mještani žele biti uključeni, svi žele biti volonteri i biti dio cijele te glazbene priče.
Imaš pravo. Jedan gospodin ima 75 godina, ja ih znam sve tamo, njima nije teško stajati na suncu i čekati, biti zaštitari. Ma sve što treba. To mi je nekako toplo i dirljivo i zato hvala im svima, stvarno su prekrasni. Što se tiče organizacije, važan je jako HRT jer otkad se HRT uključio u organizaciju i prijenos koncerta sve je postalo još puno profesionalnije i ozbiljnije. To su stvarno krasni prijenosi i na televiziji i na radiju. Puno u svemu pomažu Oliverovi bliski prijatelji i posebno bih spomenuo obitelj Dragojević, svi su stvarno prekrasni i jako susretljivi. Vesna, Dino, Davor i Damir baš me podsjećaju na Olivera, sa svojim stajalištem i pristupom toj manifestaciji.
Sve na kraju, na pozornici izgleda ležerno, puno ljudi, odlični glazbenici, odlični pjevači, lijepi kadrovi s Korčule, a je li sve jednostavno vezano za organizaciju? Kada počinju pripreme za “Trag u beskraju”?
Nije nimalo jednostavno. Jako puno ljudi mi se javi tijekom godine, možda je vrijeme da i to kažem, čak i ljudi kojima neke stvari ne pašu. Jave mi se i ljudi koji su bili bliski s Oliverom i kojima to ne odgovara jer se više ne vide u tome i tako dalje. Oliver je imao puno prijatelja, on je stvarno sa svima bio dobar. Neki su mu bili prijatelji s nogometa, neki preko glazbe, neki iz susjedstva… On je bio pravi glazbenik koji je volio ljude i imao krasne suradnje s ljudima, tako da meni nedostaju neki izvođači. Osobno mi je žao što nisu baš svi izvođači, koji su trebali do sada, pjevali na koncertu Trag u beskraju. No veseli me da svi ljudi koji su otvorena srca i koji žele sudjelovati, koji se osjećaju njemu zahvalni uvijek tako lijepo reagiraju.
Osobno mi je genijalno što instrumentalisti uvijek sudjeluju jer je puno njih našlo inspiraciju baš iz te glazbe, pogotovo mediteranskog izričaja. Zato svake godine pazimo da dođu odlični muzičari i da ostane taj neki oliverovski drive, jer on je jako “brijao” na to, uvijek je htio napraviti nešto, a da bude za jednu razinu malo kvalitetnije, bolje. Mislim da je to odlična forma i lajtmotiv za cijelu hrvatsku glazbu, da u sebi ima tu crtu Mediterana, da teži nečemu boljemu. Da se ne svodi sve na čistu zaradu, na niske strasti, nego da ima i nešto artistički i dobro. Da se uz takvu glazbu i mi glazbenici osjećamo kao gospoda.
Nisi mi rekao kada počinju tvoje pripreme za “Trag u beskraju”. Znam da jako paziš na aranžmane pjesama i upravo si u tome jedan od najboljih u Hrvatskoj. Voliš da pjesme koje svi znamo u tvojim aranžmanima dobiju neko novo čitanje?
Mi počnemo dosta rano planirati, negdje u studenom, i orkestar i sve glavne forme. Cijelu se godinu promišlja, smišlja što ćemo raditi. Ljudi obično vole najpoznatije pjesme koje je snimio Oliver, tako da puno izvođača hoće pjevati “Cesaricu ili Nocturno, a ja bih volio da budu izvedene i neke druge odlične pjesme pa ih onda u program provučemo kroz instrumentaliste. Stvarno postoje glazbeni biseri koji se ne pjevaju redovito na koncertu, onda ih mi lijepo odsviramo.
Koliko svaki dan providiš vremena uz svoje gitare? Koliko imaš gitara?
Puno vremena provodim svirajući gitaru. Imam puno gitara i volim gitare. Dosta ljudi me pita, pa zašto imaš toliko gitara? Sa svakog putovanja vratim se sa nekom novom gitarom.
Imaju li imena tvoje gitare?
Nemaju, (smijeh) nemaju, hvala Bogu.
Tko te zove imenom, Ante? Svi te znaju uglavnom samo kao Gelo.
Doma nas je puno, šestero braće i sestara i onda kad smo bili klinci svi su nas zvali Gelo. I znalo se dogoditi kada bi sestru zvali na telefon pitali bi je li Gelo doma, a tata bi rekao koji Gelo? Ante me ne zove baš puno ljudi, mnogi me poznaju i zovu samo Gelo.
Godine 2023. objavljena je knjiga pjesmarica “Oliver i Zdenko”, koju si ti pripremio. “Svirajte i pjevajte uz Olivera” prema izvornim aranžmanima i to je bila prva hrvatska play-along pjesmarica. A jesi li razmišljao snimiti instrumentalni album sa skladbama koje je proslavio Oliver? I sam si više puta u mojoj emisiji rekao kako želiš koncertnim konceptom “Trag u beskraju” sačuvati ono što je Oliver snimio svojim glasom, a što su autori pisali i skladali za njega. Konkretno, razmišljaš li o nekome svojemu glazbenom dokumentu koji će na tvoj način sačuvati taj dio hrvatske glazbene scene?
Jesam i gledam da je nešto sa srcem i što nije za svakoga, nego onako baš umjetnički. Kako nas je Matija Dedić napustio, a s kojim sam također bio veoma povezan, dosta smo zajedno radili s Oliverom, primjerice, koncert u pariškoj dvorani Olympiji. Već dugo bih volio ostvariti instrumentalistički projekt sa svim sjajnim glazbenicima i orkestrom. Da, planiram napraviti nešto baš lijepo s Antoniom Serranom, Alanom Bjelinskim, Draženom Bogdanovićem i orkestrom. Plan mi je poslije ljeta snimiti jedan krasan, krasan album.
Što ti kažeš o albumu “Dolaziš”, neobjavljenim Oliverovim snimkama?
Jako ga volim, pogotovo neke pjesme. Sudjelovao sam u realizaciji albuma i iznimno sam ponosan. Pogotovo mi je drago što je na albumu pjesma Ne diraj moju ljubav, koja je snimljena davno, prije više od deset godina. Svirali smo je zajedno s Edom Bralićem i Vinkom Barčotom, koji je i napisao pjesmu. Oliver je tada snimio info pjesme i nikada nije bila izašla u toj verziji. Također, on je snimio puno demo i info verzija i zapravo je postavio te pjesme kako bi trebale zvučati i kako trebaju biti otpjevane. To je nevjerojatno.
To su na albumu demo snimke, ali snimljene, otpjevane vrlo ozbiljno i profesionalno. Tako je glazbi pristupao Oliver.
Da, ali mene ne fascinira samo to, nego ljudi ne znaju da je, primjerice, pjesmu Zemlja dide mog Oliver prvi snimio. Ja imam tu njegovu verziju, on je postavo te fraze u pjesmi kako treba i već tad nastaju pjesme, budu gotove. To je nevjerojatno. Slično je s pjesmom Ne diraj moju ljubav, koju su snimili prekrasni i divni ljudi iz klape Šufit. I u njihovoj verziji pjesma je postala veliki hit. Ali prije njih info verziju snimili su Tedi Spalato i Oliver kao dva prijatelja koji razgovaraju. A sada na novoj verziji za album Dolaziš sudjeluju svi koji su važni za pjesmu.
Tako su uključeni klapa Šufit, Oliver, naravno, Tedi i Edo Bralić, koji je rođak Remija Kazinotija. Tako je cijeli prijateljski krug u toj pjesmi. I puno veću simboliku ima ta pjesma od onoga što sad ljudi mogu pojmiti. I jako nam je to drago. Što se albuma Dolaziš tiče, svaka čast obitelji Dragojević koja je fenomenalna, koja je to pomno, oprezno, vrlo pedantno realizirala pazeći na svakoga glazbenika koji je sudjelovao, na sva prava, baš na sve. Album je krasan. Ima još mnogo neobjavljenih pjesama koje je snimio Oliver. Ima nekih pjesama za koje sam želio da sada budu objavljene, ali nisu. Oliver je ostavio puno lijepih stvari i nevjerojatno je da nema na sceni nitko sličan. Baš je nevjerojatno.
Ni na vidiku nema nikoga sličnog na hrvatskoj sceni. Tako sugestivnog u izvedbi da može svojom interpretacijom doprijeti do velikog broja ljudi. Povezati generacije i generacije.
Nema. Kada se sjetim Olivera i koliko je njemu bio važan tekst, koliko je vagao tekst, koliko je birao riječi. On je sebi znao namjestiti, primjerice, neki komiški izraz ili kako će pjevati ništa novo. Jako je pazio na te stvari i zato mu se to sve i vratilo na najljepši način i još mu se vraća. Zato su pjesme koje je on snimio i danas sastavni dio radijskih programa.
Vođeni idejom spajanja glazbenog svijeta pod jedan nazivnik, Hrvatska diskografska udruga je odlučila publici približiti riječi onih bez kojih taj svijet ne bi bio moguć – glazbenicama i glazbenicima. A cilj ovog projekta je putem zanimljivih i sadržajnih intervjua predstaviti najbolje doajene te najnovije talentirane izvođače i izvođačice. Dodajmo da se intervjui objavljuju dva puta mjesečno, pod perom Zlatka Turkalja Turkija, koji će svojim dugogodišnjim iskustvom čitateljima predstaviti ono najbolje od glazbe. Više informacija o Diskografskoj spajalici možete doznati na službenoj mrežnoj stranici na adresi hdu.hr.
