Sam Mendes, redatelj poznat po filmovima kao što su “American Beauty” i kasnije “1917“, 2005. godine režira “Jarhead” – ratni film koji izbjegava spektakl i herojske narative tipične za žanr, nudeći umjesto toga psihološki portret vojnika izgubljenih u besmislenosti modernog rata. Temeljen na memoarima Anthonyja Swofforda, film donosi antiratnu priču iz Perzijskog zaljevskog rata, a glavnim ulogama su Jake Gyllenhaal i Jamie Foxx.
Priča prati Anthonyja “Swoffa” Swofforda, mladog američkog marinca koji se priključuje vojsci s očekivanjem akcije, pripadnosti i jasnoće uloga. No kad stigne na Bliski istok, suočava se s drukčijom stvarnošću: danima čekanja, dosadom, neizvjesnošću i psihološkim pritiskom koji s vremenom izjeda zdrav razum. Jednostavno, rat više nije herojski obračun, nego beskrajno iščekivanje. A neprijatelj je češće vlastiti um nego iračka vojska.
- PROČITAJTE VIŠE: Tesla Bot Optimus | Humanoidni robot dizajniran za raznolike zadaće
Redatelj Sam Mendes vješto prikazuje unutarnji svijet vojnika zarobljenih u pustinji bez stvarne borbe. Iako su izvrsno obučeni, snajperisti poput Swofforda nikad ne ispale metak. Film tako koristi rat kao kulisu za prikaz egzistencijalne praznine, frustracija i deziluzije. Također, u vojnim logorima nema viteštva, samo pješčane oluje, pornografija, vježbe koje ništa ne znače i osjećaj gubitka kontrole nad vlastitim životom.
Jake Gyllenhaal briljira kao Swoff – on je ranjiv, bijesan i zbunjen
S druge strane, Jamie Foxx kao njegov narednik donosi suptilan kontrast vojničke discipline i vlastitih nedoumica. A Peter Sarsgaard u ulozi snajperista Troya uvodi dodatnu dimenziju emocionalne krhkosti i razočaranja. Kinematografija Rogera Deakinsa daje filmu vizualnu težinu – monotona pustinja i spaljena nafta vizualno podržavaju osjećaj besmisla i beznađa. Glazba Thomasa Newmana savršeno dopunjuje atmosferu – nježna je i melankolična, a u pravim trenucima i nelagodna.
Jarhead nije tipičan ratni film. Ovdje nema spektakularnih bitaka, nema heroja ni katarzičnog trenutka. I upravo je u tome njegova snaga. Riječ je o prikazu psihološkog i emocionalnog pakla u kojem se nalaze mladi ljudi obučeni za rat koji nikad ne dođe. To je priča o praznini, manipulaciji i izgubljenosti – i u tome snažno odjekuje. A iako film nije naišao na jednoglasne pohvale kritike – nekima je djelovao previše statičan ili ponavljajući – njegova tematska dosljednost i fokusiranost na unutarnje stanje protagonista ga izdvajaju kao ozbiljan i važan doprinos ratnom žanru.
Ukratko, Jarhead je film koji se ne bavi ratom koliko njegovom apsurdnošću. On umjesto tenkova i akcije nudi introspektivu, frustraciju i prazninu. I upravo zato ostavlja snažan dojam – jer pokazuje ono što se često skriva: rat koji se vodi iznutra. A više o ovom filmu možete doznati na IMDB-u, a on na toj stranici ima ocjenu 7.6/10.
