Klarinet je jedan od najistaknutijih i najsvestranijih drvenih puhačkih instrumenata. Njegov topli i prodorni ton čini ga nezamjenjivim dijelom simfonijskih orkestara, puhačkih orkestara, komornih sastava, ali i raznih drugih glazbenih žanrova poput jazza i klezmer glazbe. Nastanak klarineta veže se uz početak 18. stoljeća kada je njemački graditelj instrumenata Johann Christoph Denner razvio raniju verziju instrumenta zvanog chalumeau, dodavši mu dodatne klapne i poboljšavši mu raspon tonova. Time je stvorio instrument koji će ubrzo osvojiti europske dvorove i koncertne dvorane.
Klarinet se ubraja u drvene puhačke instrumente iako je većinom izrađen od ebanovine (vrste tvrdog tropskog drva) ili plastike kod školskih modela. Njegov zvuk nastaje vibracijom jednostruke trske postavljene na usnik, koja vibrira kada glazbenik puše zrak u instrument. Tijelo klarineta sastoji se od pet osnovnih dijelova: usnika (mouthpiece), cijevi (barrel), gornjeg i donjeg dijela tijela (upper i lower joint) te lijevka (bell). Također, na tijelu se nalaze brojne klapne i otvori kojima se mijenja visina tona pritiskanjem prstiju.
Jedna od posebnosti klarineta je njegov vrlo širok tonski raspon. Tako standardni Bb klarinet može svirati u rasponu od gotovo četiri oktave, što je više nego kod većine drugih puhačkih instrumenata. Zbog toga se često koristi i kao solistički instrument jer može izvoditi i vrlo visoke i vrlo niske tonove, a prijelaz između registara može zvučati iznimno izražajno. Klarinetisti moraju razviti vještinu kontrole daha i artikulacije kako bi mogli izvesti sve dinamičke i tehničke zahtjeve literature za ovaj instrument.
U orkestru se najčešće koristi Bb klarinet
li postoje i druge vrste poput A, Es (mali i viši), bas (niži i veći) te kontrabas klarineta. A svaka od ovih vrsta glazbala ima specifičnu ulogu i boju tona. Bas klarinet, primjerice, ima dublji i tamniji zvuk te često daje temelj i dubinu orkestralnoj teksturi. U jazz glazbi klarinet je imao osobito važnu ulogu u ranoj fazi, posebno tijekom razdoblja swinga u 1930-im i 1940-im godinama, kada su virtuozi poput Bennyja Goodmana postali svjetske zvijezde upravo zahvaljujući ovom instrumentu.
Sviranje klarineta zahtijeva razvijanje posebne tehnike disanja i korištenja usana, jezika i prstiju. Tako glazbenici često provode godine usavršavajući svoju tehniku i izgradnju tona. No unatoč zahtjevnosti, klarinet pruža iznimno bogatstvo izražajnosti – može svirati vrlo tiho i nježno, ali i glasno i prodorno, uvijek zadržavajući karakterističnu toplinu zvuka. Upravo zbog svoje svestranosti, bogatog tona i tehničkih mogućnosti klarinet se smatra jednim od najljepših i najvažnijih instrumenata u glazbenom svijetu.
10 zanimljivosti o klarinetu:
- Klarinet je jedan od rijetkih puhačkih instrumenata koji ima raspon od gotovo četiri oktave.
- Rani oblik klarineta zvao se chalumeau, a imao je puno manji raspon tonova.
- Prvi poznati graditelj klarineta bio je Johann Christoph Denner iz Njemačke.
- Najčešće korišteni klarinet je u tonalitetu Bb, dok se u klasičnoj glazbi često koristi i A klarinet.
- Bas klarinet je dugačak gotovo 1,2 metra i ima zakrivljeni metalni usnik i zvono.
- Tijelo klarineta se tradicionalno izrađuje od ebonovine, ali početnički modeli često su od plastike jer su izdržljiviji.
- Klarinet ima jednostruku trsku, dok npr. oboa i fagot imaju dvostruku trsku.
- Wolfgang Amadeus Mozart je posebno volio klarinet i napisao je poznati Koncert za klarinet u A-duru.
- Klarinet se koristi u gotovo svim vrstama glazbe – od klasične i jazza do klezmera i narodnih glazbi.
- Svaki klarinetist mora redovito mijenjati trsku jer ona s vremenom gubi elastičnost i mijenja ton.
