Toyota Carina pojavila se u prosincu 1970. godine kao obiteljski automobil koji je kombinirao praktičnost svakodnevne limuzine i određenu dozu sportskog karaktera. U početku je bila usko povezana s Toyotom Celicom, s kojom je dijelila platformu i dio mehanike pa je od samog početka imala nešto dinamičniji karakter od klasičnih obiteljskih modela. Prva generacija nudila se kao limuzina, coupé te karavan i dostavna izvedba, dok je pogon bio na stražnje kotače. Tijekom desetljeća Carina je postupno postala ozbiljan predstavnik Toyotine ponude u kompaktnoj i srednjoj klasi.
Jedna od najvećih posebnosti Carine jest njezin vrlo dug životni vijek. Model je proizvodio različite generacije punih 31 godinu, od 1970. do 2001., pri čemu se koncept automobila nekoliko puta temeljito mijenjao. Prve tri generacije zadržale su stražnji pogon, dok su kasnije izvedbe prešle na prednji pogon, a pojedine verzije nudile su i pogon na sva četiri kotača. Toyota je pritom koristila velik broj benzinskih i dizelskih motora, od skromnih četverocilindarskih agregata do sportskih izvedbi s DOHC tehnologijom. Time je Carina mogla zadovoljiti vrlo različite potrebe kupaca.
Treća generacija predstavljena 1981. godine posebno je zanimljiva jer je Carina dobila nekoliko različitih karoserijskih izvedbi, uključujući limuzinu, hatchback coupé, karavan Surf i dostavni model. Toyota je tada dodatno razvijala sportski karakter pojedinih verzija pa je Carina GT s dvolitrenim motorom nudila 135 KS, što je za automobil te veličine bilo vrlo respektabilno. Kasnije generacije postupno su prihvatile prednji pogon i moderniju koncepciju, a Carina je sve više postajala klasičan obiteljski automobil. Upravo ta kombinacija praktičnosti, solidne mehanike i diskretnog izgleda obilježila je njezinu reputaciju.
Toyota je za europske kupce pripremila posebno zanimljive modele Carina II i Carina E
Naime, od 1984. godine Toyota je u Europi koristila naziv Carina II za izvedbu temeljenu na modelu Corona, a 1992. godine stigla je Carina E. Potonja se proizvodila u Velikoj Britaniji, u novoj Toyotinoj tvornici Burnaston kraj Derbyja, od prosinca 1992. do 1998. godine. Europske izvedbe nudile su se kao limuzina, hatchback i karavan, a među motorima su bili poznati 1,6-litreni i 2,0-litreni benzinski agregati. Carina E tako je postala važan europski predstavnik Toyotine srednje klase.
S vozačkog stajališta Carina nikada nije pokušavala biti automobil koji će impresionirati ekstremnim performansama, nego je naglasak stavljala na uravnoteženost i svakodnevnu uporabljivost. Motori su uglavnom bili jednostavni četverocilindarski agregati, a mehanička koncepcija bila je prilagođena dugotrajnom korištenju. Kod kasnijih generacija povećali su se sigurnost, udobnost i razina opreme, dok je osnovna filozofija ostala ista. Carina je nudila dovoljno prostora za obitelj, pristojne vozne osobine i mehaniku koja je mogla podnijeti veliki broj kilometara. Upravo zato danas ima status zanimljivog japanskog klasika.
Posljednja, sedma generacija predstavljena je 1996. godine i proizvodila se do 2001. godine, isključivo kao limuzina za japansko tržište. Posebno je zanimljiva izvedba Carina GT, koja je dobila visokookretni 1,6-litreni 4A-GE motor s pet ventila po cilindru i čak 165 KS. Kasnije je bila dostupna i sa šesterostupanjskim ručnim mjenjačem te diferencijalom s ograničenim proklizavanjem. Nakon prestanka proizvodnje Carine u Japanu je njezino mjesto preuzeo Allion, dok je europski nasljednik bio Avensis. Carina je tako završila karijeru kao jedan od dugovječnijih Toyotinih modela.
Zanimljivosti o Toyoti Carini:
- Ime Carina dolazi od zviježđa Carina, čime je Toyota željela zadržati nebesku simboliku koju je koristila i kod imena Celica.
- Prva Carina predstavljena je 1970. godine, istodobno s većim razvojem Celice, a dva su modela dijelila platformu i dio mehanike.
- Carina je u početku imala stražnji pogon, što je bilo karakteristično za prve tri generacije.
- Carina 1600GT koristila je 2T-G DOHC motor, isti tip motora koji je imao i Celica GT.
- Carina se prodavala i u SAD-u, ali je ondje ostala samo kratko jer prodaja nije ispunila očekivanja.
- Druga generacija iz 1977. godine imala je i 2,0-litreni četverocilindarski motor sa 100 KS u reprezentativnoj izvedbi.
- Treća generacija nudila je čak četiri tipa karoserije, uključujući Surf karavan i dostavni model.
- Carina E proizvodila se u Velikoj Britaniji, u Toyotinoj tvornici Burnaston, što je bio važan korak za Toyotinu europsku proizvodnju.
- Posljednja Carina GT imala je 4A-GE Black Top, motor s pet ventila po cilindru, 165 KS i granicom vrtnje oko 8000 o/min.
- Carina je proizvodila punih 31 godinu. Točnije, od prosinca 1970. do prosinca 2001. godine, kroz sedam generacija.
Tehničke karakteristike:
- Model: Toyota Carina 1.8, T190
- Godina: 1992.
- Motor: 4S-FE
- Gorivo: benzin
- Radni obujam: 1838 cm³
- Broj cilindara: 4
- Razvod: DOHC
- Snaga: 125 KS pri 6000 o/min
- Pogon: prednji
- Mjenjač: 5-stupanjski ručni / 4-stupanjski automatski
- Međuosovinski razmak: 2580 mm
- Masa: oko 1090 kg
Šest konkurentskih modela:
- Honda Accord | Jedan od najvažnijih japanskih konkurenata Carini, poznat po kvalitetnoj mehanici, dobrim benzinskim motorima i nešto sportskijem karakteru.
- Nissan Primera | Vrlo racionalna japanska limuzina koja je nudila dobre vozne osobine, prostranu unutrašnjost i širok izbor benzinskih i dizelskih motora.
- Mazda 626 | Udoban i tehnički zanimljiv predstavnik srednje klase koji je Carini konkurirao praktičnošću, pouzdanošću i tradicionalnim japanskim pristupom.
- Mitsubishi Carisma | Europski orijentirana japanska limuzina koja je nudila jednostavnu mehaniku i racionalan koncept za obiteljske kupce.
- Ford Mondeo | Snažan europski konkurent koji je posebno naglašavao dobre vozne osobine, udobnost i prostranost.
- Volkswagen Passat | Jedan od najvažnijih europskih rivala, s naglaskom na praktičnost, široku ponudu motora i vrlo razvijenu servisnu mrežu.