Postoje pjesme koje slušamo, a postoje i one koje u sebi nose cijeli jedan život – “Ribari” Vinka Coce pripadaju upravo ovoj drugoj skupini. Čim zazvuče prvi taktovi, kao da se pred nama otvara more, pojavljuje se jutro koje tek svane i vraća se slika nekog jednostavnijeg vremena. U toj pjesmi nema velikih filozofija ni kompliciranih poruka – samo more, ljudi, rad, čekanje i nada. Upravo zato toliko snažno djeluje. “Ribari” nisu samo pjesma o ribarima. To je pjesma o čovjeku i njegovom odnosu prema moru, životu i sudbini.
Vinko Coce otpjevao ju je na način koji je teško odglumiti. U njegovu glasu čuju se i ponos i umor, ali prije svega ogromna ljubav prema Dalmaciji. Coce nije pjevao o moru kao turističkoj razglednici, nego o moru koje čovjek poznaje, poštuje i od kojega živi. Zato “Ribari” zvuče uvjerljivo i danas. U njima nema uljepšavanja života – postoji težak rad, rano ustajanje, neizvjesnost i povratak kući. Ali postoji i ono najvažnije: osjećaj da čovjek pripada svom kraju.
- PROČITAJTE VIŠE: Citroen C5 Aircross | Udoban francuski SUV koji posebnu pažnju posvećuje udobnosti i praktičnosti
Posebna je snaga pjesme u njezinoj jednostavnosti. Dok je slušamo, gotovo možemo zamisliti malu barku na jutarnjem moru, mreže koje treba izvući i čovjeka koji zna da ga novi dan neće maziti. More je istodobno izvor života i nepredvidiva sila. Upravo taj odnos prema moru čini “Ribare” toliko autentičnima. Pjesma govori o ljudima koji nisu tražili lakši put, nego su prihvatili ono što im je život donio. U tome je njezina univerzalnost – svatko u njoj može prepoznati vlastitu borbu, svoj posao, svoje čekanje i svoje male pobjede.
A onda je tu Vinko Coce…
Njegov glas pjesmi “Ribari” daje ono nešto što se ne može napisati niti skladati. Ima u njemu topline, ali i neke životne težine koja slušatelja odmah zaustavi. Vinko Coce znao je otpjevati dalmatinsku pjesmu tako da ona istodobno zvuči kao fešta i kao uspomena. “Ribari” upravo su takve. Možete ih čuti u društvu, uz more i čašu vina, ali jednako snažno djeluju kada ih čovjek posluša sam, u nekom tihom trenutku. Tada riječi odjednom dobiju sasvim drugo značenje.
Zato su “Ribari” postali svojevrsni emotivni evergreen. Generacije koje su odrastale uz Cocu prepoznaju u njima vlastitu mladost, dok ih mlađi slušatelji mogu doživjeti kao podsjetnik na Dalmaciju kakva je nekada bila – sporija, neposrednija i snažno vezana uz more. Vrijednost takvih pjesama vidi se upravo po tome što ne ovise o trendovima. Ne treba im novi aranžman, spektakularan videospot ni promocija na društvenim mrežama. Dovoljno je nekoliko taktova i poznati glas pa se vraćaju slike, ljudi i osjećaji.
Možda je upravo zato teško ostati ravnodušan kada zazvuče “Ribari“. To nije samo pjesma o ljudima koji odlaze na more. To je pjesma o svima koji svako jutro kreću iznova, ne znajući što ih čeka, ali ipak vjerujući da će se vratiti kući. U Cocinu glasu ostala je Dalmacija, ali i nešto puno šire – nostalgija za životom koji je imao svoje teškoće, ali i svoje male radosti. I dok god se budu slušale pjesme koje bude uspomene, “Ribari” će imati svoje mjesto. Neke pjesme jednostavno ne stare. One samo s godinama postaju još emotivnije…
Pjesma “Ribari” ima posebno zanimljivu priču o nastanku
Njezin autor Boris Oštrić pjesmu je napisao iz vlastitog iskustva života uz more. Kako je jednom prilikom ispričao, tijekom ribolova nije bilo ulova pa je imao vremena razmišljati i pisati. Stihovi su tako nastajali na moru, a prve riječi zapisao je čak na komadić karte od duhana. Upravo taj detalj možda najbolje govori koliko je pjesma bila povezana sa stvarnim životom.
“Ribari” su potom u izvedbi Vinka Coce snimljeni i objavljeni 1998. godine, na albumu “Ljubav je ka i cvit“. Od tada je pjesma prerasla okvire običnog glazbenog hita i postala jedan od prepoznatljivih simbola dalmatinske pjesme. U njoj su more, ribarski život, svakodnevni rad i neizvjesnost pretočeni u nekoliko minuta glazbe, a Cocin prepoznatljivi glas dao joj je posebnu emocionalnu snagu zbog koje i danas zvuči jednako iskreno.