“Vragolasti Dennis” ili “Dennis the Menace”, kako se zove u originalu, tipičan je primjer obiteljske komedije iz ranih 90-ih koja se ne trudi biti duboka ili slojevita, već isporučiti čistu, neposrednu zabavu. Film, kojeg je 1993. godine režirao Nick Castle, temelji na istoimenom stripu Hanka Ketchama i u središte stavlja dječaka koji ne poznaje granice, ali ni zlu namjeru. Rezultat je niz komičnih situacija koje proizlaze iz sudara dječje nevinosti i odrasle potrebe za redom, mirom i kontrolom.
Dennis Mitchell je dječak koji jednostavno “postoji previše”. Previše je glasan, previše znatiželjan i previše iskren u svijetu odraslih koji bi najradije da ga nema u blizini. Njegova energija najviše pogađa susjeda Georgea Wilsona, umirovljenika opsjednutog pravilima, rutinom i tišinom. Njihov odnos čini srce filma – to je klasičan sukob generacija u kojem nijedna strana nije do kraja u krivu, ali nijedna ni spremna popustiti.
Ono što “Vragolastog Dennisa” razlikuje od sličnih filmova jest činjenica da Dennis nikada nije zločest u klasičnom smislu. On ne radi spačke iz zlobe, već iz nerazumijevanja svijeta oko sebe. Upravo zato film uspijeva zadržati simpatije gledatelja, čak i kada Dennis izaziva potpuni kaos. Njegove “nepodopštine” često su samo pogrešno tempirani pokušaji pomaganja, druženja ili iskazivanja pažnje.
Veliki plus filma “Vragolasti Dennis” je Walter Matthau u ulozi Georgea Wilsona
Njegova interpretacija starog gunđala nije jednodimenzionalna – iza nervoze i sarkazma skriva se usamljen čovjek koji se teško nosi s promjenama. Kako film odmiče, jasno je da Dennis nije samo smetnja, već katalizator koji Wilsona prisiljava da se ponovno poveže s ljudima i emocijama koje je potisnuo. Ta transformacija daje filmu toplinu koja nadilazi puku komediju. A radnja dobiva dodatni zaplet dolaskom opasnog skitnice koji predstavlja stvarnu prijetnju, čime se jasno povlači linija između dječje nepodopštine i pravog zla.
U tom kontekstu Dennisova naivnost i otvorenost djeluju gotovo osvježavajuće – on vidi svijet jednostavno, bez cinizma, što na kraju spašava stvar. Film tako nenametljivo poručuje da iskrenost i dobrota, koliko god bile nespretne, imaju svoju vrijednost. Vizualno i produkcijski, film “Dennis the Menace” odiše estetikom američkog predgrađa iz 90-ih – uredne kuće, zelene travnjake i osjećaj sigurnog, pomalo idealiziranog svijeta. Glazba i tempo prilagođeni su mlađoj publici, ali dovoljno umjereni da film ostane gledljiv i odraslima, osobito onima koji su odrasli uz slične naslove.
“Vragolasti Dennis” nije film koji će redefinirati žanr, ali je savršen primjer obiteljske komedije koja zna svoju publiku. Njegova snaga leži u jednostavnosti, jasnim likovima i humoru koji ne zahtijeva previše razmišljanja. Upravo zato i danas funkcionira – kao lagani, nostalgični podsjetnik na vrijeme kada su dječji filmovi bili nepretenciozni, ali iskreno zabavni. Više o ovom filmu iz 1993. godine možete doznati na IMDB-u, a on na toj stranici ima ocjenu 5.7/10.
10 zanimljivosti o filmu “Vragolasti Dennis”:
- Film “Dennis the Menace” temeljen je na popularnom američkom stripu koji se objavljivao desetljećima.
- Walter Matthau prihvatio je ulogu jer mu se svidjela toplina priče.
- Dennisova gluma djelomično se oslanjala na improvizaciju.
- Film je bio vrlo popularan na VHS-u i televiziji.
- Sniman je gotovo u potpunosti u studijima i predgrađima Chicaga.
- Lik Dennisa prikazan je blaže nego u nekim stripovima.
- Film je imao znatno mlađu ciljanu publiku od tadašnjih tinejdžerskih komedija.
- Kritike su bile podijeljene, ali publika ga je prihvatila.
- Dennis nikada ne biva ozbiljno kažnjen, što je dio šarma filma.
- Film se često prikazuje kao obiteljski TV klasik.
Filmovi slični “Vragolastom Dennisu”:
- Sam u kući | Home alone (1990.)
Dijete nadmudruje odrasle koristeći snalažljivost i kreativnost. Humor se temelji na pretjeranim situacijama i dječjoj perspektivi. Više o ovom filmu doznajte ovdje. - Problematično dijete | Problem Child (1990.)
Film o dječaku koji izaziva kaos gdje god se pojavi. Naglasak je na provokativnijem i glasnijem humoru. - Beethoven (1992.)
Obiteljska komedija u kojoj jedan “neposlušan” član kućanstva – pas Bernardinac – sve okreće naglavačke. Kaos je dobronamjeran i toplog tona. - Richie Rich (1994.)
Dječji protagonist živi u svijetu odraslih problema koje rješava dječjom logikom. Film kombinira humor i obiteljsku poruku. - The Goonies (1985.)
Djeca preuzimaju inicijativu bez pomoći odraslih. Avantura i prijateljstvo u fokusu su priče. Više o ovoj dječjoj avanturi Stevena Spielberga možete doznati ovdje. - Kovčava Sue | Curly Sue (1991.)
Dijete s ulice osvaja svijet iskrenošću i šarmom. Film naglašava toplinu i emocionalni razvoj likova.
