Trolejbus je vozilo javnog gradskog prijevoza koje kombinira značajke autobusa i tramvaja. Za razliku od klasičnog autobusa koji koristi dizelski ili plinski motor, trolejbus se pokreće pomoću elektromotora i električne energije dobivene putem dviju kontaktnih žica postavljenih iznad prometnice. A vozilo se na te žice spaja pomoću dviju pokretnih šipki zvanih trolne. Zahvaljujući tom sustavu, trolejbus se kreće poput autobusa, ali ne stvara izravne emisije štetnih plinova u gradu, čineći ga ekološki prihvatljivim prijevoznim rješenjem.
Prvi trolejbusi pojavili su se krajem 19. stoljeća u Njemačkoj i Velikoj Britaniji, nedugo nakon razvoja prvih tramvaja na električni pogon. A u mnogim europskim gradovima postali su alternativa tramvajima, posebno na mjestima gdje izgradnja tračnica nije bila isplativa ili izvediva. Njihova popularnost osobito je porasla u 20. stoljeću, kada su gradovi tražili način da poboljšaju javni prijevoz i smanje zagađenje zraka.
- PROČITAJTE VIŠE: General Motors EV1 | Električni pionir koji je pokazao budućnost automobila na struju
Za razliku od tramvaja, trolejbus ne treba tračnice i može relativno fleksibilno mijenjati prometne trake ili zaobilaziti prepreke, dok god ostaje u dohvatu kontaktnih žica. Dodajmo da ovaj sustav kombinira prednosti električnog pogona s fleksibilnošću cestovnog vozila. Međutim, ograničen je duljinom i rasporedom kontaktne mreže, što znači da trolejbus ne može voziti daleko izvan elektrificiranih ruta. Osim ako nije opremljen pomoćnim baterijama ili dizelskim agregatom.
Moderni trolejbus je danas tehnološki vrlo napredno vozilo
Tako mnogi modeli imaju mogućnost vožnje bez priključka na mrežu zahvaljujući baterijama. A to im omogućuje prelazak manjih udaljenosti ili vožnju kroz zone gdje nije postavljena mreža. Također, opremljeni su sustavima za rekuperaciju energije – vraćaju dio energije u mrežu tijekom kočenja. Unutrašnjost modernih trolejbusa često je klimatizirana, pristupačna osobama s invaliditetom i opremljena suvremenim informatičkim sustavima za najavu stanica i nadzor prometa.
Trolejbusi su važan dio javnog prijevoza u mnogim europskim gradovima poput Rige, Ženeve, Praga, Soluna, Vilniusa i Sofije. Neki gradovi bivše Jugoslavije poput Rijeke (od 1951. do 1969. godine), Sarajeva i Beograda također su imali ili još uvijek imaju trolejbuse. Iako su u nekim gradovima ukinuti zbog visokih troškova održavanja mreže ili prelaska na dizelske autobuse, u posljednjem desetljeću ponovno raste interes za njih zbog sve veće brige o klimatskim promjenama i potrebi za smanjenjem emisija ugljika.
U budućnosti se očekuje da će trolejbusi igrati važnu ulogu u održivom gradskom prijevozu. S napretkom baterijske tehnologije i pametnih mreža, moguće je da će kombinacija fiksnih mreža i autonomne vožnje na baterije stvoriti još fleksibilnije sustave javnog prijevoza. Time se trolejbus vraća kao ozbiljna alternativa klasičnim autobusima i tramvajima, spajajući ekološku učinkovitost i prilagodljivost.
10 zanimljivosti o trolejbusima:
- Prvi trolejbus na svijetu predstavljen je 1882. godine u njemačkom gradu Halberstadtu pod nazivom “Elektromote“.
- Trolejbus koristi dvije žice – jednu za dovod, drugu za povrat struje. Za razliku od tramvaja koji koriste tračnice za povrat struje.
- Riga, Ženeva i Prag imaju velike trolejbusne mreže koje rade neprekidno desetljećima.
- Moskva je imala najveću mrežu trolejbusa na svijetu. No, ona je postupno ukinuta, a posljednja linija zatvorena je 2020. godine.
- Trolejbusi su tiši od dizelskih autobusa i ne ispuštaju ispušne plinove u gradu.
- Moderni trolejbusi mogu voziti i do 20 kilometara bez kontaktne mreže zahvaljujući ugrađenim baterijama.
- Ženeva, grad u Švicarskoj, koristi trolejbuse još od 1942. godine, a šest linija je danas temelj javnog prijevoza.
- Zglobni trolejbusi mogu prevoziti preko 150 putnika, što ih čini vrlo učinkovitim u javnom prijevozu.
- Trolejbuske mreže često su korištene u brdovitim gradovima, jer elektromotori imaju snažan okretni moment i lako savladavaju uzbrdice.
- Razvijaju se prototipovi autonomnih trolejbusa s mogućnošću bežičnog punjenja tijekom vožnje, što bi moglo dodatno modernizirati ovaj oblik prijevoza.
