“Memento mori” je latinska izreka koja u prijevodu znači “Sjeti se da ćeš umrijeti”. Iako na prvi pogled djeluje mračno, ona zapravo nosi duboku filozofsku i moralnu poruku. Koristila se stoljećima, od antičkog Rima, preko srednjovjekovne Europe pa sve do modernog doba, kao podsjetnik na krhkost ljudskog postojanja i poticaj da život živimo svjesno, odgovorno i s namjerom.
U antičkom Rimu, običaj je bio da za vrijeme trijumfalnih povorki, dok je slavodobitni vojskovođa prolazio ulicama, rob stoji iza njega i šapće mu “Respice post te! Hominem te esse memento. Memento mori.” ili “Osvrni se iza sebe! Sjeti se da si samo čovjek. Sjeti se da ćeš umrijeti.”. Time se htjelo spriječiti da se uspjeh i slava pretvore u oholost i zaborav vlastite smrtnosti.
Kasnije, u srednjem vijeku, “memento mori” postaje česta tema u kršćanskoj Europi. Crkva je kroz propovijedi i umjetnost podsjećala vjernike da je ovozemaljski život prolazan, a da prava nagrada čeka nakon smrti. Umjetnička djela toga doba često prikazuju lubanje, pijesak u pješčanom satu, uvelo cvijeće ili svijeće koje dogorijevaju – sve simboli prolaznosti i smrti. Takva djela nazivaju se vanitas slikama i najčešće su nosila poruku da se materijalno bogatstvo i slava ne mogu ponijeti sa sobom u smrt.
U renesansi i baroku ideja “memento mori” i dalje je bila prisutna
No, sve se više naglašavala važnost iskorištavanja života dok traje. To je dovelo i do pojave srodne izreke “carpe diem” ili “iskoristi dan“. Dok “carpe diem” poziva na uživanje u trenutku, “memento mori” nas podsjeća da je trenutak dragocjen jer je ograničen. U filozofiji, posebno u stoičkoj tradiciji, “memento mori” ima važnu ulogu: stoičari su vjerovali da razmišljanje o smrti oslobađa straha i daje snagu za ispravan život. U suvremeno doba, iako živimo u društvu koje često potiskuje razgovore o smrti, “memento mori” doživljava svojevrsni povratak.
Mnogi ga koriste kao mentalni alat za osobni razvoj, motivaciju i postavljanje prioriteta. Prisjećanje na vlastitu smrtnost može pomoći da cijenimo male stvari, njegujemo odnose i usmjerimo se na ono što je doista važno. Neki ljudi čak tetoviraju simbol lubanje ili pišu “memento mori” na vidljivim mjestima kako bi svakodnevno imali taj podsjetnik pred sobom. U konačnici, “memento mori” nije poziv na pesimizam, već na življenje punim plućima, svjesno i odgovorno. Podsjećajući nas da je naš boravak na svijetu kratak, tjera nas da taj boravak ispunimo značenjem.
10 zanimljivosti o “memento mori”:
- U rimskim trijumfima robovi su doista šaptali “memento mori” slavodobitnicima.
- Simbol lubanje bio je najčešći motiv u srednjovjekovnoj umjetnosti “memento mori“.
- Vanitas slike iz 17. stoljeća često su sadržavale i luksuzne predmete kako bi kontrastirale prolaznosti.
- Neki srednjovjekovni redovnici spavali su s lubanjom kraj kreveta kao svakodnevni podsjetnik na smrt.
- Franjevci su u katakombama koristili ljudske kosti za ukrašavanje kapelica kao “memento mori“.
- Mnogi džepni satovi napravljeni između 16. i 18. stoljeća imali su ugraviranu lubanju na poklopcu.
- U viktorijansko doba popularno je bilo naručivati portrete preminulih članova obitelji, tzv. post mortem fotografija.
- U japanskoj zen tradiciji postoji sličan koncept “ichigo ichie” ili “samo ovaj trenutak”.
- Stoički filozofi poput Seneke i Marka Aurelija često su pisali o smrti kao učitelju života.
- U današnje vrijeme “memento mori” je popularan motiv u tetovažama i minimalističkoj umjetnosti.
