VistaVision je širokoekranski filmski format koji je tvrtka Paramount Pictures predstavila 1954. godine kao odgovor na izazove televizije i sve veću potrebu za atraktivnijim filmskim iskustvom u kinima. U razdoblju nakon Drugog svjetskog rata, kada je televizija naglo preuzimala gledatelje, Hollywood je tražio načine kako vratiti publiku u dvorane. VistaVision je bio jedan od najinovativnijih pokušaja da se filmska umjetnost podigne na novu tehničku i estetsku razinu.
Za razliku od standardnog 35 mm filmskog formata koji se vrtio vertikalno, VistaVision je koristio 35 mm film u horizontalnoj orijentaciji. Takav pristup omogućio je veću površinu negativa i samim time bolju kvalitetu slike. Svaka sličica bila je gotovo dvostruko veća od standardne, što je rezultiralo čišćom, oštrijom i detaljnijom projekcijom. Omjer stranica kod VistaVisiona iznosio je 1.85:1, a u nekim slučajevima mogao je dosegnuti i 2:1, što je publici pružalo širu sliku s naglaskom na detalje.
- PROČITAJTE VIŠE: Bilo jednom u Americi | Epska priča Sergia Leonea o prijateljstvu, izdaji i američkom snu
Jedna od ključnih prednosti VistaVisiona bila je mogućnost da se filmovi snimljeni u ovom formatu kasnije “kontaktno kopiraju” na standardne 35 mm kopije za kinodistribuciju, bez gubitka previše kvalitete. Tako su producenti mogli snimati s vrhunskom rezolucijom, a publika je dobivala atraktivniju sliku čak i u manjim kinima. Za razliku od tada popularnog CinemaScopea, koji se oslanjao na anamorfne leće i znao proizvoditi distorziju, VistaVision je nudio prirodniju i realističniju sliku.
Paramount je VistaVision promovirao kao “Motion Picture High Fidelity”
A među prvim filmovima snimljenima u tom formatu bili su White Christmas (1954.) i To Catch a Thief (1955.), oba redatelja Alfreda Hitchcocka. A upravo je Hitchcock bio jedan od najpoznatijih redatelja koji je prihvatio VistaVision, jer mu je “omogućavao iznimnu vizualnu jasnoću i kontrolu nad kadrom”. Iako je VistaVision imao tehničke prednosti, njegov glavni nedostatak bila je složenost i cijena produkcije. Naime, horizontalno snimanje zahtijevalo je posebne kamere i projektore, što je ograničilo širu primjenu.
Već krajem 1950-ih, kako su se pojavili novi širokoekranski sustavi poput Todd-AO i Panavisiona, VistaVision je postupno gubio na popularnosti. Međutim, njegova kvaliteta slike osigurala mu je dugotrajan život u filmskoj industriji. I nakon što je prestao biti primarni format za igrane filmove, VistaVision je ostao važan za specijalne efekte i vizualne trikove. Primjerice, tijekom 1970-ih i 1980-ih, Lucasfilm i ILM koristili su VistaVision u Ratovima zvijezda i Indiani Jonesu za snimanje vizualnih efekata, jer je visoka rezolucija omogućavala čišće kompozicije i manje gubitke kvalitete tijekom višestrukih optičkih kopiranja.
Danas se VistaVision smatra povijesno važnim formatom koji je obilježio zlatno doba Hollywooda i pokazao da tehnologija može biti ključan saveznik u očuvanju umjetničke i tržišne relevantnosti filma. Iako je digitalno snimanje preuzelo primat, naslijeđe VistaVisiona i dalje živi u kvaliteti i pristupu filmskoj slici.
Konkurentski formati:
- CinemaScope | Koristio anamorfne leće za stvaranje široke slike iz standardnog 35 mm filma.
- Todd-AO | 70 mm format s vrlo visokom rezolucijom i kvalitetom zvuka.
- Panavision | Evolucija CinemaScopea s poboljšanom optikom i širim prihvaćanjem u industriji.
- Cinerama | Trostruka projekcija koja je stvarala izrazito širok panoramski prikaz.
- Technirama | Sličan VistaVisionu, ali je koristio anamorfne leće u kombinaciji s horizontalnim 35 mm filmom.
- IMAX | Format s ogromnom površinom negativa i iznimno visokom rezolucijom, razvijen 1960-ih.
10 zanimljivosti o VistaVisionu:
- VistaVision filmovi imali su negativ površine gotovo dvostruko veće od standardnog 35 mm.
- Alfred Hitchcock snimio je čak sedam filmova u VistaVision formatu.
- Prvi film u VistaVisionu bio je White Christmas (Bijeli Božić) iz 1954. godine.
- VistaVision nije zahtijevao posebne projektore u kinima – mogao se kopirati na standardne 35 mm role.
- Paramount Pictures bio je jedini studio koji je sustavno koristio VistaVision u 1950-ima.
- ILM je koristio VistaVision kamere za efekte u Ratovima zvijezda i Indiani Jonesu.
- Format je omogućavao veći dinamički raspon svjetla i kontrasta.
- VistaVision je bio popularan i u reklamnoj industriji 1960-ih zbog visoke kvalitete slike.
- Posljednji film snimljen u originalnom VistaVision formatu bio je One-Eyed Jacks (1961.), u režiji Marlona Branda.
- I danas se neke digitalne kamere opisuju kao “inspirirane VistaVisionom” zbog horizontalne orijentacije senzora.
