Slapstick je posebna vrsta komedije koja se temelji na tjelesnom humoru, pretjeranoj gestikulaciji, fizičkim nezgodama i nespretnim situacijama. Riječ potječe iz engleskog jezika, a doslovno označava drvenu napravu koja je pri udarcu stvarala glasan zvuk – “slap stick” – korištenu u kazalištu za pojačavanje komičnog efekta.
Korijeni slapsticka mogu se pronaći još u talijanskoj commediji dell’arte iz 16. stoljeća, gdje su glumci koristili fizičke gegove, padove i preuveličane pokrete kako bi izazvali smijeh. U 19. stoljeću slapstick se razvio na kazališnim daskama i u varijeteima, no pravi procvat doživljava s dolaskom nijemog filma početkom 20. stoljeća. Budući da filmovi tada nisu imali dijaloge, vizualni i tjelesni humor postao je glavni alat za zabavu publike.
- PROČITAJTE VIŠE: Lightyear 0 | Električni automobil s integriranim solarnim panelima
Najveće ime slapstick komedije zasigurno je Charlie Chaplin, čiji lik “Mali skitnica” utjelovljuje kombinaciju fizičke nespretnosti i emocionalne topline. Uz njega, Buster Keaton bio je poznat po akrobatskim bravurama i nepokolebljivom “kamenom licu”, dok je Harold Lloyd donosio energične gegove u urbano okruženje. Njihovi filmovi nisu se oslanjali samo na padove i udarce, već su kroz humor progovarali i o društvenim problemima.
Dolaskom zvuka slapstick nije nestao već se prilagodio…
Naime, ta nova vrsta filmova je počela kombinirati fizički humor s verbalnim dosjetkama. Laurel i Hardy (Stanlio i Olio) postali su legende kombinirajući gegove s nespretnim dijalogom. Kasnije su i komičari kao što su Abbott & Costello te The Three Stooges nastavili tradiciju, uvodeći slapstick u američku svakodnevicu i televiziju.
Također, slapstick je ostavio dubok trag i u drugoj polovici 20. stoljeća. Filmski autori poput Jacquesa Tatija u Europi ili redatelja Mela Brooksa u Americi koristili su slapstick elemente kao sastavni dio svojih parodija i satira. Serije poput Mr. Beana koja je proslavila Rowana Atkinsona nastavile su tradiciju čistog fizičkog humora i bez mnogo riječi, dok su akcijske komedije Jackieja Chana spojile slapstick s borilačkim vještinama.
Ukratko, slapstick je vrsta komedije koja možda djeluje jednostavno, no iza nje se krije vještina, precizna koreografija i osjećaj za ritam. Njegova snaga leži u univerzalnosti – publika bilo gdje u svijetu razumije smiješnu situaciju u kojoj netko pada, dobiva tortu u lice ili biva uvučen u kaotičan slijed događaja. Iako se današnja komedija često oslanja na dijalog i ironiju, slapstick ostaje bezvremenska umjetnost koja podsjeća da je smijeh često najjednostavniji kada dolazi iz – fizičke nespretnosti.
Ključne značajke slapsticka:
- Fizička nespretnost – padovi, udarci, sudari.
- Pretjerivanje – sve radnje izvedene su prenaglašeno, kako bi izazvale smijeh.
- Iznenađenje – neočekivani obrati i komične nezgode.
- Universalan humor – slapstick se može razumjeti i bez jezika, pa je bio idealan za međunarodnu publiku.
10 zanimljivosti o slapsticku:
- Termin “slapstick” potječe od kazališnog rekvizita koji je stvarao zvuk udarca, ali nije bolio glumca.
- Charlie Chaplin je često sam koreografirao svoje padove i gegove do savršenstva.
- Buster Keaton nikada nije koristio kaskadere – sve akrobacije izvodio je sam.
- Harold Lloyd je u slavnoj sceni s visećim satom u filmu Safety Last! (1923.) zaista visio s nebodera.
- The Three Stooges snimili su više od 190 kratkih filmova temeljenih na čistom slapsticku.
- Jackie Chan smatra se modernim nasljednikom slapstick tradicije u akcijskom žanru.
- Mr. Bean je inspiriran nijemim komedijama i Chaplinom, a Rowan Atkinson je htio stvoriti lik koji “govori tijelom”.
- U vrijeme nijemog filma slapstick se smatrao “univerzalnim jezikom smijeha” jer nije trebao prijevod.
- Mel Brooks i tim Zucker, Abrahams and Zucker koristili su slapstick elemente u parodijama poput Airplane! i Spaceballs.
- Iako je humor izgledao kaotično, većina slapstick scena bila je pomno uvježbana kako bi se izbjegle ozljede.
10 slapstick filmova:
- The Kid (1921.) | Chaplinov klasik koji spaja fizički humor i emotivnu priču o skrbništvu nad dječakom.
- Sherlock Jr. (1924.) | Buster Keaton glumi projekcionista koji sanja da je detektiv, uz spektakularne slapstick scene.
- Safety Last! (1923.) | Harold Lloyd u kultnoj sceni visi s kazaljke sata na neboderu.
- Duck Soup (1933.) | Braća Marx u anarhičnoj političkoj satiri prepunoj gegova.
- Way Out West (1937.) | Stanlio i Olio kao nespretni partneri u urnebesnom western okruženju.
- The General (1926.) | Keatonov film o građanskom ratu i željeznici, s akrobatskim gegovima.
- It’s a Mad, Mad, Mad, Mad World (1963.) | Ensemble komedija o ludoj potjeri za blagom.
- The Party (1968.) | Peter Sellers kao nespretni glumac koji uništava raskošnu holivudsku zabavu.
- Airplane! (1980.) | Parodija na katastrofične filmove, prepuna slapstick dosjetki.
- Mr. Bean’s Holiday (2007.) | Moderni “slapstick“, gdje Rowan Atkinson gotovo bez riječi izaziva kaos u Francuskoj.