“Boje nasilja” ili “Colors“, kako se zove u originalu, američki je kriminalistički film iz 1988. godine koji se duboko urezuje u kolektivnu filmsku memoriju kao jedno od prvih ostvarenja koje bez uljepšavanja prikazuje brutalnu realnost bandi u južnom Los Angelesu. Redatelj Dennis Hopper, poznat po svom buntovničkom pristupu i osebujnoj karijeri, ovim je filmom otvorio vrata novom valu “ulica u ratu” filmova, koje će kasnije obilježiti devedesete godine 20. stoljeća.
Radnja se fokusira na dvojicu policajaca LAPD-a: iskusnog, smirenog veterana Boba Hodgesa (glumi ga Robert Duvall) i njegovog mlađeg, impulzivnog partnera Dannyja McGavina (Sean Penn). Hodges, koji zna da stvarnost bandi ne možeš promijeniti preko noći, vjeruje u rad s mladima, dijalog i polagano građenje povjerenja. McGavin je, suprotno tome, mlad, drzak i spreman upotrijebiti silu kako bi pokazao tko je glavni. Taj sukob u karakterima pokreće narativ filma, koji prikazuje njihov svakodnevni rad na ulicama Los Angelesa – na području gdje su sukobi bandi Cripsa, Bloodsa i hispanskih uličnih bandi stvarnost, a ne filmski klišej.
- PROČITAJTE VIŠE: Peugeot 106 | Francuski mališan koji je osvojio vozače svojom jednostavnošću i šarmom
Film Boje nasilja je, osim radnje, poznat po svom sirovom realizmu. Sniman na stvarnim lokacijama uz prisustvo pravih članova bandi, on ostavlja osjećaj dokumentarističke autentičnosti. Glazbena podloga, koju predvodi naslovna pjesma “Colors” u izvedbi repera Ice-T-a, dodatno pojačava atmosferu tog vremena. Glazba, moda i jezik likova vjerno oslikavaju hip-hop kulturu i urbanu stvarnost kraja 80-ih godina 20. stoljeća u Americi.
Iako je film doživio komercijalni uspjeh i postao kulturni fenomen, nije prošao bez kontroverzi
Prilikom njegova izlaska zabilježeni su incidenti i nasilje u kinima, a mnogi su tvrdili da film glorificira bande. S druge strane, mnogi su ga hvalili kao hrabro i realistično djelo koje osvještava društveni problem koji se predugo ignorirao. Dennis Hopper je tvrdio da mu nije bila namjera romantizirati nasilje. Naime, on je htio pokazati stvarnu sliku svakodnevnog života ljudi uhvaćenih između zakona i ulice.
Jedna od glavnih snaga filma Boja nasilja leži u odnosu između Duvalla i Penna. Njihova dinamika – sukob iskustva i mladalačke impulzivnosti – služi kao metafora za širu društvenu raspravu: treba li se problemu pristupati silom ili razumijevanjem? Iako ne daje jednoznačan odgovor, film jasno poručuje da ignoriranje problema i nasilna represija bez empatije samo pogoršavaju situaciju.
Boje nasilja je film koji je ispred svog vremena prikazao složeni mozaik američkog urbanog društva. Njegov utjecaj osjeća se u brojnim kasnijim filmovima poput Boyz n the Hood, Menace II Society i Training Day. A više od tri desetljeća kasnije Colors ostaje aktualan. I to kao filmski dokument jedne eruptivne epohe, ali i kao upozorenje na društvene rane koje ni danas nisu zaliječene. Više o ovom kriminalističkom filmu možete doznati na IMDB-u, a on na toj stranici ima ocjenu 6.7/10.
