Aluminij je kemijski element oznake Al i atomski broj 13, a ubraja se među najzastupljenije elemente u Zemljinoj kori. Naime, on zauzima treće mjesto, odmah nakon kisika i silicija. Iako je vrlo rasprostranjen u prirodi, aluminij se u čistom obliku ne nalazi slobodno u prirodi zbog svoje visoke kemijske reaktivnosti. Tako se najčešće nalazi u obliku spojeva, a najvažniji među njima je boksit, glavna sirovina za industrijsku proizvodnju aluminija.
Jedna od najvažnijih karakteristika aluminija je njegova izuzetna lakoća. Naime, njegova gustoća iznosi samo oko 2,7 grama po kubnom metru, što ga čini gotovo tri puta lakšim od željeza ili bakra. Osim što je lagan, aluminij je i vrlo duktilan (lako se oblikuje), otporan na koroziju (zahvaljujući tankom zaštitnom sloju aluminijevog oksida koji se prirodno stvara na površini) te ima vrlo dobru toplinsku i električnu vodljivost.
Iako je prvi put izoliran tek 1825. godine, aluminij je vrlo brzo stekao veliki značaj u industriji i svakodnevnom životu. Početkom 20. stoljeća proizvodnja je naglo porasla zahvaljujući razvoju elektrolize kao metode dobivanja čistog aluminija iz boksita, a taj proces je poznat kao Hall-Héroultov postupak (ili Hall-Heroult process). I dodajmo, danas se aluminij proizvodi u milijunima tona godišnje diljem svijeta.
Zahvaljujući svojim svojstvima aluminij ima vrlo široku primjenu u gotovo svim granama industrije
U automobilskoj i zrakoplovnoj industriji koristi se za izradu karoserija i konstrukcija zbog svoje male mase, što doprinosi manjoj potrošnji goriva i većoj energetskoj učinkovitosti. U građevinskoj industriji koristi se za prozore, vrata, fasade i krovne konstrukcije. U električnoj industriji koristi se za izradu električnih vodova, osobito dalekovoda, zbog svoje vodljivosti i niske težine. Aluminij se također koristi u ambalaži (limenke, folije), u kućanstvu (posuđe, pribor), u elektronici (kućišta uređaja) pa čak i u medicini i farmaciji (npr. blister pakiranja lijekova).
Posebna prednost aluminija je mogućnost recikliranja bez gubitka kvalitete. Naime, reciklirani aluminij zahtijeva samo 5 posto energije u usporedbi s proizvodnjom primarnog aluminija iz rude. A to ga čini ekološki vrlo prihvatljivim materijalom. Upravo zbog toga mnoge industrije prelaze na upotrebu sekundarnog aluminija kako bi smanjile emisiju CO2 i smanjile utjecaj na okoliš. No, iako aluminij ima brojne prednosti, postoje i neka ograničenja. On nije tako čvrst kao čelik pa se često koristi u legurama s drugim metalima, npr. s magnezijem, bakrom ili silicijem, kako bi se poboljšala mehanička svojstva.
Također, premda je otporan na koroziju. A vrlo kiselim ili lužnatim uvjetima može se postupno razgrađivati. U svakom slučaju, aluminij je jedan od ključnih materijala suvremene civilizacije. Njegova svestranost, lagana masa, otpornost i mogućnost recikliranja čine ga gotovo nezamjenjivim u mnogim aspektima našeg svakodnevnog života i industrijskog razvoja. Više o ovom laganom metalu možete doznati na Wikipediji.
