Empatija je sposobnost razumijevanja i osjećanja emocija drugih ljudi. Za razliku od simpatije, koja podrazumijeva suosjećanje iz određene distance, empatija nas stavlja u “tuđe cipele”. Naime, ona nam omogućuje da osjetimo ono što netko drugi proživljava. Riječ dolazi od grčke riječi empatheia, što znači “osjećanje iznutra”, a u psihologiji se smatra temeljem međuljudske komunikacije, suradnje i moralnog ponašanja.
Empatija nije jednoličan pojam – stručnjaci je dijele na kognitivnu i afektivnu empatiju. Kognitivna empatija odnosi se na sposobnost prepoznavanja i razumijevanja emocija drugih ljudi, bez nužnog emocionalnog odgovora. To je sposobnost “čitanja” druge osobe, što je osobito važno u poslovnom, obrazovnom i terapijskom kontekstu. Afektivna empatija, s druge strane, uključuje emocionalnu rezonancu – osjećamo tugu kad vidimo nekoga tužnog ili sreću kada drugome ide dobro.
- PROČITAJTE VIŠE: Distopija | Žanr koji prikazuje negativne buduće društvene i političke uvjete koji su često totalitarni i represivni
Zanimljivo je da empatija ima i biološku osnovu. Znanstvenici su otkrili tzv. zrcalne neurone u mozgu, a koji se aktiviraju kada promatramo tuđe emocije ili postupke, kao da ih i sami doživljavamo. To objašnjava zašto ponekad fizički reagiramo na nečiju bol ili zašto nas uznemiri prizor tuđe patnje, čak i na ekranu. Empatija se razvija u ranom djetinjstvu, a ključnu ulogu imaju roditelji, odgoj i emocionalno sigurno okruženje. Djeca koja uče prepoznati i imenovati vlastite emocije lakše razvijaju empatiju prema drugima. Kroz igru, priče i promatranje ponašanja odraslih, dijete stječe osjećaj za tuđe potrebe i osjećaje.
U odrasloj dobi, empatija postaje ključna vještina u svakodnevnim odnosima
I to partnerskim, prijateljskim, obiteljskim i poslovnim odnosima. Tako ljudi koji su empatični lakše stvaraju povjerenje, rješavaju konflikte i djeluju kao emocionalna podrška. Empatija također igra važnu ulogu u društvenim pokretima, volontiranju, zdravstvenoj skrbi i humanitarnom radu – gdje je sposobnost razumijevanja tuđe patnje prvi korak prema djelovanju.
No, empatija nije uvijek jednostavna niti automatska. U suvremenom svijetu, preplavljeni informacijama i suočeni s kroničnim stresom, ljudi sve češće pokazuju emocionalnu otuđenost ili tzv. empatijski zamor. To se posebno događa kod osoba koje rade s ljudima – medicinskog osoblja, terapeuta i socijalnih radnika – gdje stalna izloženost tuđim problemima može dovesti do iscrpljenosti. A empatija se, srećom, može razvijati i njegovati.
Aktivno slušanje, otvoreni dijalog, čitanje književnosti, gledanje filmova o tuđim iskustvima i izlaganje različitim perspektivama – sve to potiče empatijsko razmišljanje. Važno je i osvijestiti vlastite predrasude i naučiti ne donositi brze zaključke o drugima. U svijetu koji sve češće potiče natjecanje, izolaciju i površnu komunikaciju, empatija je vrijednost koju treba ponovno staviti u središte. Jer samo ako razumijemo jedni druge – možemo graditi društvo temeljeno na poštovanju, solidarnosti i istinskoj povezanosti. Više o ovom pojmu možete doznati na Wikipediji.
