Film “Mortal Engines” (ili “Smrtonosni strojevi”, kako se zove u Hrvatskoj) iz 2018. godine, temeljen na istoimenom romanu Philipa Reevea, predstavlja vizualno impresivnu, ali nažalost emocionalno i narativno nedovoljno uvjerljivu postapokaliptičnu avanturu. Režiju potpisuje Christian Rivers, dugogodišnji suradnik Petera Jacksona, koji je ujedno i producent filma, a njegov potpis snažno se osjeti u produkcijskoj vrijednosti i opsegu svijeta koji film pokušava prikazati.
Radnja ovog filma je smještena u distopijsku budućnost u kojoj su gradovi postali pokretne metropole na kotačima, tzv. “gradovi grabežljivci” (Traction Cities), koji doslovno love i proždiru manje naseljene gradove kako bi preživjeli. Među njima prednjači London, kolosalni stroj koji u sebi nosi ostatke nekadašnje civilizacije, ali i novu ideologiju imperijalizma. U središtu priče nalazi se tinejdžerica Hester Shaw (Hera Hilmar), osvetnica s tragičnom prošlošću, koja pokušava ubiti Thaddeusa Valentinea (Hugo Weaving), vodeću ličnost Londona, odgovornog za smrt njezine majke. Pridružuje joj se Tom Natsworthy (Robert Sheehan), mladi povjesničar iz Londona koji se nehotice nađe u bijegu s Hester nakon što svjedoči pokušaju atentata.
- PROČITAJTE VIŠE: Karmanova linija | Mjesto gdje prestaje Zemlja, a počinje svemir
Sama premisa filma Mortal Engines je intrigantna. A ta ideja pokretnih gradova koji se natječu za resurse otvara niz mogućnosti za društvenu kritiku, alegoriju i epsku akciju. No, film se prečesto zadovoljava površnim pristupom. Iako vizualno oduzima dah, s raskošnim prikazima mehaničkih gradova, zračnih brodova i futurističkih ruševina, narativ ostaje neujednačen i predvidljiv. Dijalozi su često banalni, a razvoj likova tek na razini osnovne funkcionalnosti.
Najveći problem filma leži u njegovoj emocionalnoj distanci
Likovi, iako vizualno zanimljivi i smješteni u dojmljive scenografije, rijetko izazivaju empatiju gledatelja. Tako Hera Hilmar solidno nosi ulogu Hester Shaw, no njezin lik ostaje nedovoljno razvijen. Robert Sheehan unosi dozu šarma, ali i on ostaje zarobljen u klišejima, dok Hugo Weaving rutinski odrađuje negativca bez stvarne prijetnje.
Efekti i produkcija svakako su na visokoj razini, što se i očekivalo s obzirom na angažman ekipe iz Gospodara prstenova. No, produkcijski sjaj ne može zamijeniti manjkavosti u scenariju i karakterizaciji. Čak i akcijske sekvence, iako tehnički besprijekorne, brzo postaju zamorne jer nedostaje stvarne napetosti i ulaganja u sudbine likova.
“Mortal Engines” je primjer filma koji je imao potencijal postati novi veliki SF serijal, ali je posrnuo već na prvom koraku
Unatoč originalnoj viziji i bogatom vizualnom svijetu, znanstveno-fantastični film Smrtonosni strojevi ne uspijeva uspostaviti emocionalnu povezanost s publikom, niti ispričati priču koja bi ostavila trajniji dojam. Ukratko, prevelika usmjerenost na svijet, a premalo na likove i njihove unutarnje borbe, čini ga vizualno atraktivnim, ali sadržajno praznim.
Ukratko, Mortal Engines je film koji izgleda kao spektakl, ali ga se teško pamti. Svojim impresivnim vizualima i zanimljivom idejom mogao je biti nešto više od prosječnog blockbustera, no zbog plitkih likova i predvidljivog zapleta, ostaje razočaravajuće propuštena prilika. Više o ovom SF filmu možete doznati na IMDB-u, a on na toj stranici ima ocjenu 6.1/10.
