Oralna kirurgija često zvuči ozbiljno pa nije čudno što mnogi pacijenti dođu na pregled s dozom nelagode. U praksi, riječ je o preciznim zahvatima koji rješavaju vrlo konkretne probleme: bol, upalu, zub koji smeta, nedostatak kosti, cistu ili pripremu za protetski rad. Dobra vijest je da se danas velik dio postupaka radi brzo, uz dobru kontrolu boli i jasne upute za oporavak.
Ako tražite stomatolog in Rijeka, korisno je znati koje se intervencije najčešće izvode, što se njima dobiva i kako izgleda oporavak. Kada pacijent zna što ga čeka, lakše se pripremi i lakše prepozna što je normalno nakon zahvata, a kada treba nazvati ordinaciju.
Vađenje zuba: jednostavno i kirurško
Vađenje zuba i dalje je jedan od najčešćih kirurških postupaka u ordinaciji. Jednostavno vađenje radi se kada je zub dovoljno vidljiv i dostupan, a korijen ima predvidljiv oblik. Tada se postupak obično završava u kratkom vremenu, uz lokalnu anesteziju i minimalno opterećenje tkiva. Pacijent najčešće osjeti pritisak, ali ne i bol.
Kirurško vađenje radi se kada zub nije moguće izvaditi standardnim putem. To se često događa kod jako razorenih zuba, zuba s krhkim korijenima, zuba koji su pukli ispod razine zubnog mesa ili kod kompliciranog položaja korijena. U takvim situacijama kirurg može otvoriti mali pristup, ukloniti dio kosti ili podijeliti zub na segmente kako bi vađenje bilo sigurnije i kontroliranije.
Oporavak nakon vađenja ovisi o težini slučaja i stanju tkiva. Krvarenje obično prestane unutar nekoliko sati, a oteklina je najizraženija prvi i drugi dan. Ključno je ne ispirati snažno prvih 24 sata, ne pušiti i ne piti kroz slamku, jer to može izvući ugrušak iz rane i uzrokovati bolnu “suhu alveolu”.
Uklanjanje umnjaka: kada smještaj pravi problem
Umnjaci često nemaju dovoljno mjesta za pravilan nicanje. Mogu ostati djelomično iznikli, nagnuti prema susjednom zubu ili potpuno zatrpani u kosti. Takav položaj stvara rizik za ponavljane upale zubnog mesa, karijes na umnjaku i na sedmici, neugodan zadah te bol pri žvakanju ili otvaranju usta.
Kirurško uklanjanje umnjaka planira se prema kliničkom pregledu i rendgenskoj snimci. Liječnik procijeni odnos korijena prema živcu, oblik korijena i dubinu položaja. Tada se zahvat radi kontrolirano, uz lokalnu anesteziju, a ponekad i uz dodatne metode smirenja, ovisno o potrebama pacijenta i složenosti.
Nakon vađenja umnjaka češće se javlja oteklina i osjećaj zategnutosti čeljusti. Hladni oblozi prvih 24 sata, mekša prehrana i dobra higijena rane čine razliku. Pacijent treba pratiti znakove komplikacija: sve jaču bol nakon trećeg dana, neugodan miris iz rane, povišenu temperaturu ili oticanje koje se pogoršava umjesto da popušta.
Apikotomija: čuvanje zuba kada korijen stvara upalu
Apikotomija je zahvat kojim se uklanja vršak korijena zuba i upalno tkivo oko njega. Radi se kada se upala oko korijena zadržava i nakon endodontskog liječenja, ili kada ponovna obrada kanala nije moguća zbog anatomije, krune, kolčića ili drugih ograničenja. Cilj je zadržati prirodni zub i ukloniti izvor kronične infekcije.
Postupak uključuje mali rez na zubnom mesu, pristup kosti iznad vrška korijena i uklanjanje upalnog sadržaja. Vrh korijena se skrati, a kanal se po potrebi dodatno zatvori s kirurške strane kako bi se spriječio ponovni prodor bakterija. Zatim se tkivo vrati i zašije.
Oporavak je obično mirniji nego što pacijenti očekuju. Može se javiti otok i osjetljivost pri zagrizu nekoliko dana. Bitno je držati područje čistim, uz mekšu hranu i kontrolne preglede. Apikotomija često donosi olakšanje kod dugotrajne osjetljivosti i ponavljanih upala, a pritom čuva zub koji bi inače završio s vađenjem.
Resekcija i uklanjanje cista: kada rendgen pokaže promjenu
Ciste u čeljusti često rastu tiho. Pacijent ih ponekad uopće ne osjeti, a otkriju se slučajno na snimci. U drugim slučajevima javljaju se pritisak, oticanje, pomicanje zuba ili ponavljane upale. Najčešće su povezane s ranijim infekcijama zuba ili neizniklim zubima, ali točan tip promjene određuje se klinički i prema nalazu.
Kirurško uklanjanje ciste radi se kako bi se spriječilo daljnje širenje i oštećenje kosti. Ovisno o veličini i položaju, liječnik može ukloniti promjenu u cijelosti ili je postupno smanjivati. Tkivo se često šalje na patohistološku analizu kako bi se potvrdila dijagnoza i isključile druge vrste lezija.
Kod većih cista, nakon uklanjanja može ostati veći koštani defekt. Tada se planira praćenje cijeljenja ili se razmatra nadoknada kosti. Pacijent dobiva precizne upute o prehrani, higijeni i kontroli, jer je cilj mirno cijeljenje bez sekundarne infekcije.
Priprema za implantate: nadogradnja kosti i podizanje sinusa
Dentalni implantati traže stabilnu količinu i kvalitetu kosti. Ako je zub izgubljen davno, kost se s vremenom povuče. U gornjoj čeljusti dodatni izazov predstavlja sinus, čija se šupljina može spustiti prema području gdje implantat treba stajati. Tada se prije ili tijekom ugradnje implantata radi nadogradnja kosti.
Nadogradnja može biti manja, kada se nadomješta uski dio grebena, ili opsežnija, kada treba povećati visinu ili širinu kosti. Materijal može biti vlastita kost, umjetni koštani materijal ili kombinacija, uz membranu koja štiti područje cijeljenja. Plan ovisi o snimci, anatomiji i protetskom cilju.
Podizanje sinusa, takozvani sinus lift, radi se kada u stražnjem dijelu gornje čeljusti nema dovoljno kosti za stabilan implantat. Kirurg podigne membranu sinusa i ispuni prostor koštanim materijalom. Oporavak uključuje izbjegavanje snažnog ispuhivanja nosa i pažljivo kihanje s otvorenim ustima kako bi se smanjio pritisak u sinusu.
Kirurška terapija desni i meko tkivo: od frenulektomije do prekrivanja recesija
Nisu svi oralnokirurški zahvati vezani uz vađenje ili kost. Meko tkivo često traži precizne korekcije koje poboljšavaju higijenu, smanjuju povlačenje zubnog mesa ili pripremaju usta za protetiku. Jedan od čestih postupaka je frenulektomija, uklanjanje ili korekcija kratke frenule, koja može povlačiti zubno meso, otežavati čišćenje ili stvarati razmak između prednjih zuba.
Kirurško liječenje parodontalnih džepova pomaže kada duboko čišćenje nije dovoljno. Cilj je smanjiti upalu, omogućiti lakše održavanje i stabilizirati potporna tkiva zuba. U nekim slučajevima radi se i regenerativna terapija koja potiče obnovu potpornih struktura, ovisno o vrsti defekta i procjeni liječnika.
Prekrivanje recesija, kada se zubno meso povuklo i korijen postao izložen, može smanjiti osjetljivost i poboljšati izgled. Koriste se graftovi ili pomicanje postojećeg tkiva. Ovdje uspjeh jako ovisi o higijeni, navikama poput agresivnog četkanja i kontroli faktora koji su recesiju uopće izazvali.
