Klaustrofobija je jedan od najčešćih anksioznih poremećaja, ali i jedan od najčešće pogrešno shvaćenih. U svakodnevnom govoru često se banalizira kao “nelagoda u liftu”, no u stvarnosti je riječ o intenzivnom, iracionalnom strahu od zatvorenih ili skučenih prostora koji može ozbiljno narušiti kvalitetu života. Za osobu koja pati od klaustrofobije, problem nije sama veličina prostora, nego osjećaj zarobljenosti, nemogućnosti bijega i gubitka kontrole.
Klaustrofobija se može pojaviti u različitim situacijama – u liftovima, tunelima, avionima, podrumima, malim sobama bez prozora, ali i u gužvama ili vozilima javnog prijevoza. Okidač često nije objektivna opasnost, već subjektivna procjena da izlaz nije lako dostupan. Tijelo tada reagira kao da je suočeno s neposrednom prijetnjom – ubrzano disanje, lupanje srca, znojenje, vrtoglavica i osjećaj panike klasični su simptomi.
- PROČITAJTE VIŠE: Groznica subotnje večeri (Saturday Night Fever) | John Travolta pretvara plesni podij diskoteke u New Yorku u društveni fenomen
Psihološki gledano, klaustrofobija je usko povezana s instinktivnim mehanizmima preživljavanja. Mozak pogrešno interpretira zatvoreni prostor kao prijetnju životu, aktivirajući tzv. “fight or flight” odgovor. Zanimljivo je da mnogi ljudi s klaustrofobijom nemaju problem s malim prostorima ako znaju da mogu odmah izaći. Drugim riječima, ključni faktor nije prostor, nego percepcija kontrole.
Klaustrofobija često počinje u djetinjstvu
Traumatsko iskustvo poput zaključavanja u sobu, zaglavljivanja u liftu ili čak medicinskih zahvata u ranom djetinjstvu može ostaviti dubok trag. Međutim, klaustrofobija se može razviti i bez jasnog povoda, kao rezultat opće anksioznosti ili genetske predispozicije. A problem klaustrofobije nije samo u samom strahu, nego u ponašanju koje se razvija kao posljedica. Osobe počinju izbjegavati određena mjesta, mijenjaju rute kretanja, odbijaju putovanja avionom ili javni prijevoz. Dugoročno, takvo izbjegavanje može dovesti do socijalne izolacije i dodatno pojačati anksioznost. No, dobra vijest je da je klaustrofobija izlječiva ili barem vrlo dobro upravljiva.
Kognitivno-bihevioralna terapija pokazala se posebno učinkovitom jer pomaže osobi prepoznati i promijeniti obrasce razmišljanja koji potiču strah. Postupna izloženost, uz stručno vođenje, omogućuje mozgu da nauči kako zatvoreni prostor nije prijetnja. U nekim slučajevima koriste se i tehnike disanja, mindfulness pa čak i virtualna stvarnost kao alat za kontroliranu izloženost. Klaustrofobija nije slabost niti hir. Riječ je o stvarnom psihološkom poremećaju koji zaslužuje ozbiljan pristup, razumijevanje i podršku. Kada se strah imenuje i razumije, on gubi dio svoje moći.
10 zanimljivosti o klaustrofobiji:
- Klaustrofobija ne mora uključivati male prostore – gužve bez mogućnosti izlaza mogu biti jednako problematične.
- MRI uređaji često izazivaju napadaje klaustrofobije i kod ljudi koji inače nemaju taj strah.
- Neki ljudi imaju “situacijsku klaustrofobiju” koja se javlja samo u određenim okolnostima.
- Klaustrofobija se češće javlja kod osoba s generaliziranim anksioznim poremećajem.
- Postoji suprotna fobija – agorafobija – strah od otvorenih prostora.
- Djeca mogu razviti klaustrofobiju i bez jasnog traumatskog događaja.
- Strah se često pojačava noću zbog smanjene orijentacije i kontrole.
- Disanje u papirnatu vrećicu može pogoršati simptome, unatoč popularnom mitu.
- Virtualna terapija sve se više koristi u liječenju fobija.
- Mnogi ljudi imaju blagu klaustrofobiju, ali nikada ne potraže pomoć jer je uspješno izbjegavaju.
