Pojam “trash film” odnosi se na specifičnu kategoriju filmova koji se ističu svojom lošom produkcijom, trivijalnim ili apsurdnim zapletom, amaterskom glumom i pretjerano jeftinim specijalnim efektima. Iako se na prvi pogled čini da su takvi filmovi samo produkt neuspjelog rada i manjka budžeta, povijest kinematografije pokazuje da je upravo trash film pronašao svoje mjesto u pop kulturi te stvorio vjernu bazu obožavatelja diljem svijeta.
Trash filmovi se javljaju kao prirodan nusprodukt filmske industrije. Naime, svaki studio uz vrhunske produkcije povremeno izbacuje i naslove koji su financijski ili kreativno lošiji. No, od sredine 20. stoljeća, osobito s pojavom drive-in kina i kasnije VHS tržišta, trash film postaje svojevrsni fenomen. Publika počinje uživati u njihovoj neozbiljnosti, apsurdnosti i “lošoj kvaliteti” koja ih istodobno čini zabavnima. Također, trash filmovi obično imaju vrlo malen budžet, loše scenarije i glumce bez iskustva. I često su ispunjeni klišejima.
- PROČITAJTE VIŠE: Fiat Punto | Klasični gradski automobil koji je obilježio generacije
Točnije, pretjeranim nasiljem, nelogičnim ljubavnim pričama, stereotipnim likovima i umjetnim specijalnim efektima. U njima gotovo ništa ne funkcionira onako kako bi trebalo, ali upravo to stvara dojam autentičnosti i sirovog šarma. Još jedna važna odlika jest da se trash filmovi često ne shvaćaju ozbiljno – oni postoje kao “filmski promašaji” koji ne žele impresionirati kritiku, nego nude čistu zabavu. A gledatelji ih vole jer su predvidivi, pretjerani i oslobađaju od konvencija koje nameću “veliki filmovi”.
Tu i tamo neki trash film dobije status kultnog filma
A primjeri su brojni. Na primjer, “Plan 9 from Outer Space” Eda Wooda često se naziva “najgorim filmom ikada snimljenim“, ali upravo zbog svoje nespretnosti stekao je legendaran status. Slično vrijedi za horor-pokušaje iz 70-ih i 80-ih godina 20. stoljeća pa sve do modernih parodija koje se otvoreno nazivaju “so bad it’s good“. Uz to, publika koja cijeni trash filmove obično u njima ne traži kvalitetu, nego zabavu, ironiju i priliku za zajedničko gledanje i komentiranje. Takvi filmovi idealni su za “movie marathone” i gledanje u društvu jer potiču smijeh, izrugivanje, ali i nostalgiju.
Zanimljivo je da su mnogi redatelji i kritičari u trash filmovima prepoznali i određenu umjetničku vrijednost. Naime, oni predstavljaju dokument vremena, prikazuju maštu autora koji su unatoč skromnim sredstvima pokušali napraviti nešto veliko, a ponekad nesvjesno stvorili originalna djela. Trash film se danas proučava i u akademskim krugovima – kao fenomen pop kulture, ali i kao ogledalo kolektivnog ukusa i promjene filmskih trendova.
Ukratko, trash filmovi nisu samo loši filmovi. Oni su posebna kategorija kinematografije koja pokazuje da publika uživa i u nesavršenstvu. Njihova vrijednost leži u slobodi, nesputanoj kreativnosti i apsurdnoj zabavi koju pružaju. A ono što ih čini trajno popularnima jest činjenica da su, unatoč svim manama, nezaboravni. Trash film je dokaz da filmovi ne moraju biti savršeni da bi ostavili trag u kulturi – ponekad je dovoljno da budu toliko loši da postanu legendarni.
10 zanimljivosti o trash filmovima:
- Pojam “so bad it’s good” često se koristi kao sinonim za trash filmove.
- Publika ih najčešće gleda u društvu jer komentiranje i smijanje pojačava užitak.
- Mnogi trash filmovi dobili su kultni status tek godinama nakon izlaska.
- Redatelj Ed Wood danas je “kralj trash kinematografije”, a njegovi filmovi imaju posebne festivalske projekcije.
- Trash filmovi su često bili odskočna daska za kasnije slavne glumce i redatelje.
- VHS tržište 80-ih godina omogućilo je eksploziju trash naslova, jer su se lako distribuirali direktno u videotekama.
- Neki trash filmovi su namjerno takvi (Sharknado), dok su drugi slučajno ispali loši (The Room).
- Postoje specijalizirani festivali trash filmova, a u Hrvatskoj se održava Trash Film Festival Varaždin.
- Trash filmovi često koriste “stock footage” (gotove snimke) kako bi smanjili troškove produkcije.
- Akademici ih proučavaju kao kulturni fenomen jer pokazuju odnos publike prema lošim, ali zabavnim sadržajima.
10 primjera najpoznatijih trash filmova:
- Plan 9 from Outer Space (1959.) | Ed Woodovo “remek-djelo” često se naziva najgorim filmom svih vremena; kombinira izvanzemaljce, zombije i loše specijalne efekte.
- Troll 2 (1990.) | Iako nema nikakve veze s prvim filmom, postao je kultan zbog nevjerojatno loših dijaloga, glume i apsurdne priče o goblinima vegetarijancima.
- The Room (2003.) | Tommy Wiseau je napisao, režirao i glumio u filmu koji se smatra ultimativnim primjerom “so bad it’s good” – kultni hit diljem svijeta.
- Samurai Cop (1991.) | Policajac s perikom bori se protiv japanske mafije u Los Angelesu. Poznat je po lošoj montaži i urnebesnim scenama borbi.
- Birdemic: Shock and Terror (2010.) | Ekološki triler s digitalnim pticama koje izgledaju kao GIF-animacije; amaterska produkcija koja je postala kultna.
- Manos: The Hands of Fate (1966.) | Film snimljen s minimalnim budžetom, bez profesionalnih glumaca, poznat po sporom tempu i bizarnim scenama.
- Miami Connection (1987.) | Grupa glazbenika ujedno su i majstori borilačkih vještina, bore se protiv nindža. Dodajmo da je ovaj film doživio popularnost tek desetljećima kasnije.
- Sharknado (2013.) | Namjerno napravljen kao trash film. A u njemu tornada puna morskih pasa napadaju gradove – apsurd koji je postao globalni fenomen.
- Killer Klowns from Outer Space (1988.) | Klaunovi izvanzemaljci teroriziraju mali američki grad – spoj horora, komedije i kiča.
- Fateful Findings (2013.) | Amaterski film Neila Breena o hakeru s natprirodnim moćima. A poznat je po zbunjujućim replikama i čudnim montažnim rezovima.
