Superman Returns ili “Superman: Povratak”, kako se zove u Hrvatskoj, 2006. godine režirao ga je Bryan Singer. A ovo je film koji se na neobičan način uklapa u superjunački odašiljač svoga vremena. Naime, umjesto da ruši zid zvuka akcijskim spektaklom u duhu tada nastupajuće Marvelove ere, Singer bira pristup reverzibilnog naslijeđa – film je homage i nastavak Donnerove Superman sage iz 1978. i 1980., preskočivši nesretne treće i četvrte dijelove. A rezultat je blockbuster koji više pati u tišini nego u prašini, film koji pokušava vratiti emocionalni kompas heroju koji je veći od života – ali ga istovremeno učiniti ranjivijim nego ikad.
| VEZANO: Superman | Kako je Christopher Reeve s četiri filma definirao moderni superherojski film
Radnja film “Superman: Povratak” je prilično jednostavna. Superman (Brandon Routh) vraća se na Zemlju nakon višegodišnje potrage za ostacima Kryptona. A dok ga nije bilo svijet je naučio živjeti bez njega. Lois Lane (Kate Bosworth) ima dijete i zaručnika, a Lex Luthor (Kevin Spacey) ima plan koji kombinira njegovu opsesiju zemljom, genetiku i geopolitiku: stvoriti novi kontinent od kristala Kryptona, pri čemu bi milijuni ljudi stradali. Međutim, ono što film čini “Singerovim” nije plan negativca, nego plan protagonistova srca. Naime, ovaj film je studija o povratku, o tome što znači biti ikona u svijetu koji je prerastao ikonografiju, ali i o cijeni božanske samoće.
- PROČITAJTE VIŠE: Vampire Survivors | Igra koja je promijenila survivor žanr i postala globalni indie fenomen
Bryna Singer režira ovaj superherojski film kao melodramu maskiranu u superjunački ep. Tako kad god očekujemo “booom”, film odgovara – “zašto me niste čekali?”. Dok Marvel gradi superheroje kao ljude u kostimima, “Superman Returns” gradi superheroja kao mit od krvi, čežnje i tuge. Superman ovdje nije samo čuvar planeta – on je promatrač. Čuveni kadar u kojem lebdi iznad Zemlje i “sluša” svijet, obuhvaćajući tisuće glasova, plač, svađe i vapaje, ostaje jedna od najupečatljivijih vizualnih metafora superheroizma ikada snimljenih. On nije dio svijeta, on je njegov akustični strop. I dok pokušava ponovno pronaći mjesto među ljudima, film ga stalno vraća u kozmičko predvorje samoće.
Brandon Routh je bio hrabro, ali i riskantno kasting rješenje za film “Superman: Povratak”
Nepoznat, ali fizički gotovo idealan, Routh nije pokušao glumiti Reevea, nego je glumio “sjećanje na Reevea“. Njegova gluma nosi elegiju: nježan, fin, gotovo stidljiv Clark i dostojanstven, tiho-olujan Superman. Bosworth kao Lois podijelila je publiku – njezina interpretacija manje iskre, a više rezolucije – ona je žena koja je prošla fazu čekanja i ušla u fazu odlučivanja. Spacey, pak, kao Luthor, ne unosi prijetnju fizičke moći, nego prijetnju egocentričnog intelekta. A njegov Lex Luthor je showman, mizantrop i aristokrat kaosa, a pozornica zločina mu je Broadway.
Film “Superman: Povratak” vizualno pliva u nostalgiji. Kostim, glazba (John Ottman reinterpretira Williamsovu temu) pa čak i ton kamere – sve miriše na celuloid s pristojnom dozom patine. Akcijske scene su grandiozne, ali rijetke – spektakl u ovom filmu je razmjerno odmjeren. Najbolja sekvenca, spašavanje aviona iznad bejzbol stadiona, savršeno demonstrira koji je ovo Superman. Tako je on spasitelj koji želi biti potvrđen, ne samo spektakularan. On se bori za pobjedu, a ne za pljesak povjerenja.
“Superman Returns” zato ostaje “čudna ptica” u žanru
Bio je preskup da bude arthouse, a pretužan da bude laki blockbuster. To nije film o povratku superheroja, nego o povratku ideje Supermana. Film o mitu koji se vratio i shvatio da je mit najusamljenija profesija u svemiru. I upravo u toj ozbiljnosti, gotovo anti–instagram sentimentalnosti, leži njegova najveća snaga i slabost – film je emotivni monolit koji nisu svi gledatelji željeli nositi na leđima, poput onog golemog kriptonskog otoka koji Superman na kraju jedva odvaja od planeta.
Iako je kritički solidno primljen, film “Superman: Povratak” je komercijalno ostao “nešto ispod” očekivanja, što je otvorilo vrata za reboot “Man of Steel” 2013. godine. Ali vrijeme je za ovaj film bilo blagonaklono. Tako da danas mnogi smatraju jednim od najljepše snimljenih Superman filmova, vizualnom poemom o čovjeku koji je prejak da bi imao dom i predobar da bi odustao. Više o ovom filmu iz 2006. godine možete doznati na IMDB-u, a on na toj stranici ima ocjenu 6.1/10.
10 zanimljivosti o filmu “Superman: Returns”:
- Brandon Routh odabran je među više od 2.000 glumaca na audiciji.
- Film ignorira “Superman III” i “Superman IV” i direktan je nastavak Donnerovih filmova.
- Jor-El kojeg je u originalu glumio Marlon Brando vraćen je digitalno koristeći arhivske snimke iz 1978. godine.
- Kostim je inspiriran Reeveovim, ali s tamnijim tonom i modernijim materijalima.
- Superman u filmu izgovara samo 43 rečenice kao Superman, no kao Clark Kent ipak više govori.
- Bejzbol scena posveta je stripovskom događaju iz 1940-ih kada Superman igra bejzbolBejzbol.
- Film “Superman: Povratak” je imao jedan od najskupljih marketinških budžeta 2006. godine.
- Nicolas Cage trebao je glumiti Supermana krajem 90-ih godina 20. stoljeća. Taj projekt nikada nije snimljen, ali njegov kasting utjecao je na neke dizajnerske odluke u “Returnsu“.
- Originalna glazbena tema Johna Williamsa koristi se kao lajtmotiv, no ovoga puta je skladatelj John Ottman.
- Redatelj Bryan Singer napustio je režiju “X-Men: The Last Stand” kako bi snimio ovaj film.
6 sličnih filmova:
Man of Steel (2013.) | Mračnija, realističnija reinterpretacija Supermanova porijekla. Naglasak je na destrukciji i moralnoj dilemi moći, bez nostalgijskog tona Returnsa.
Batman vs Superman: Dawn of Justice (2016.) | Film o bogolikom heroju kojeg društvo doživljava s nepovjerenjem. Ima snažan motiv medijske presude i mitološkog sukoba ikona.
Spider-Man 2 (2004.) | Kao i “Superman: Returns“, fokus je na herojskim žrtvama i osobnim odnosima. Emocionalna komponenta često nadjača akcijski spektakl.
The Rocketeer (1991.) | Retro pristup superheroizmu prožet pulp nostalgijom. Glavni junak je idealist koji inspirira svijet, baš poput Singerova “Supermana“. Više o ovom filmu možete doznati ovdje.
Hancock (2008.) | Suprotstavlja sliku superjunaka i javnog mišljenja, uvodeći heroja koji je moćan ali društveno disfunkcionalan. Tematizira PR i rehabilitaciju superjunačke slike. A recenziju “Hancocka” možete pročitati ovdje.
X-Men: Days of Future Past (2014.) | Još jedan film Bryana Singera s motivom obnove i povratka izgubljenog svijeta. A u njemu junaci nose težinu prošlih pogrešaka i pokušavaju resetirati budućnost.
