Prva četiri filma u kojima se pojavljuje Superman, a glumi ga Christopher Reeve, definirala su kako će superherojski filmovi izgledati desetljećima. “Superman: The Movie” (1978.) Richarda Donnera postavio je standard – epsku, emocionalnu priču o nadi, identitetu i moralnoj snazi. Reeve je u ulozi stidljivog Clarka Kenta i snažnog Supermana donio rijetku kombinaciju topline, šarma i uvjerljivosti, što je omogućilo publici da povjeruje u tu ikoničnu figuru. Film je postao ogroman hit, a njegov legendarni uvodni let iznad Metropolisa i danas ostaje jedan od najupečatljivijih trenutaka u povijesti superherojskog žanra.
Nastavak Superman II iz 1980. godine nadogradio je već postavljeni temelj i donio puno više akcije i emocionalne složenosti. Iako je nastao u problematičnim produkcijskim okolnostima – zamjena režisera, ponovno snimanje scena i veliki kreativni sukobi – film je na kraju uspješno proširio priču o Supermanu. Također, centralni sukob sa Zodom, Ursom i Nonom postao je ključni dio Supermanove mitologije. Osim toga, film uvodi i dramski element Supermanove odluke da se odrekne moći kako bi bio s Lois Lane, što daje dodatnu težinu njegovoj moralnoj dilemi.
Treći i četvrti film, “Superman III” (1983.) i “Superman IV: The Quest for Peace” (1987.), donijeli su vidljiv pad kvalitete, ali su i dalje važni kao dio Reeveove interpretacije. Treći film otišao je više u komediju, uz Richarda Pryora kao tehnološkog genija koji nehotice postane supernegativac. Četvrti film – u kojem Superman pokušava ukloniti nuklearno oružje s planeta – imao je velike ambicije, ali mali budžet i neujednačen scenarij. Unatoč tome, Reeve je i dalje zračio istom elegancijom i herojskom dostojanstvenošću, dok su fanovi s vremenom počeli cijeniti sve elemente njegove izvedbe, neovisno o kvaliteti samih filmova.
Christopher Reeve i zlatno doba Superman franšize
Prva četiri filma o Supermanu, predvođena Christopherom Reeveom, oblikovala su temelje modernog superherojskog filma. Od 1978. do 1987. publika je svjedočila razvoju lika koji je na velikom ekranu djelovao iskreno, toplo i herojski, zahvaljujući Reeveovoj sposobnosti da briljantno razlikuje nježnog Clarka Kenta i nadljudskog Supermana. Prvi i drugi filmovi stvorili su mitski status zbog režije, glazbe Johna Williamsa i snažne emocionalne srži. Treći i četvrti nastavak, iako kritički slabiji i dalje nose Reeveov pečat – čovjeka koji je liku udahnuo srce i učinio ga više od simboličnog spasitelja.
Reeveov pristup bio je klasičan, gotovo kazališan, ali nikad patetičan; publika je osjećala da iza odijela stoji osoba spremna napraviti ono što je ispravno. Zato se danas, unatoč brojnim modernim verzijama Supermana, Reeveov prikaz smatra najčišćim i najhumanijim. Njegovi filmovi, bez obzira na tehničke limitacije, ostali su emocionalni stup žanra i dokaz da superherojska priča može nadživjeti svoje vreme.
Pad s konja, tragedija i kraj jedne sage
Pad Christophera Reevea s konja 1995. godine, koji ga je ostavio paraliziranim od vrata naniže, predstavljao je događaj koji je mnogi doživjeli kao simbolični kraj klasične Superman ere. Iako je saga o Supermanu zapravo završila osam godina ranije, nakon četvrtog filma, Reeveov tragični događaj dodatno je naglasio koliko je njegov Superman bio nezamjenjiv. Publika je teško mogla prihvatiti drugog glumca u ulozi, jer je Reeve tada već bio duboko utkan u kolektivnu svijest kao ideal superheroja. Njegova nesreća izazvala je golem val empatije, a Reeve je, umjesto da nestane iz javnosti, postao snažan aktivist za spinalna istraživanja i prava osoba s invaliditetom.
Time je, paradoksalno, još snažnije utjelovio vrijednosti koje je predstavljao kao Superman – hrabrost, upornost i borbu za bolje sutra. Iako su producenti kasnije pokušavali oživjeti franšizu novim glumcima, nijedan pokušaj nije dosegnuo emocionalni odjek Reeveova vremena. Njegov pad nije prekinuo snimanje filmova, ali jest prekinuo mogućnost njegova povratka i zauvijek zacementirao ideju da postoji samo jedan pravi klasični Superman – onaj koji je letio zahvaljujući Christopheru Reeveu, a ostao heroj i nakon što je izgubio mogućnost hodanja.
Opis svakog Reeveovog Superman filma:
Superman: The Movie (1978.)
Prvi film prati putovanje Kal-Ela s umirućeg planeta Kryptona na Zemlju, gdje postaje Clark Kent, a zatim Superman. Donner isporučuje epsku priču o heroju koji otkriva svoju svrhu i staje nasuprot Lexu Luthoru i njegovom planu da detonira nuklearne bombe uz kalifornijsku obalu. Film kombinira emociju, humor i vizualne inovacije, uz nezaboravnu glazbu Johna Williamsa. Reeve briljira u dualnoj ulozi, stvarajući savršenu ravnotežu između nespretnog Clarka i snažnog Supermana. Ovo je i danas jedan od najvažnijih superherojskih filmova.
Superman II (1980.)
Nastavak prati Supermana koji se suočava s trojicom kryptonskih kriminalaca oslobođenih iz “Fantomske zone“: Zodom, Ursom i Nonom. Istovremeno, Clark razotkriva svoj identitet Lois Lane i razmatra mogućnost odricanja od svojih moći kako bi mogao živjeti kao čovjek. Film se produbljuje emocionalno, a istodobno donosi spektakularne scene borbi u Metropolisu. Konflikt između dužnosti i osobne želje ključan je dio priče. Reeve ponovno potvrđuje svoju karizmu, dok Terence Stamp kao Zod postaje jedan od najpoznatijih negativaca u povijesti franšize.
Superman III (1983.)
Treći film uvodi komičniji ton s Richardom Pryorom u ulozi računalnog stručnjaka koji biva uvučen u plan milijardera Rossa Webstera. Također, film prikazuje i tamniju stranu Supermana kroz njegovu korupciju izazvanu sintetičkim kriptonitom. A što rezultira kultnom borbom između “dobrog” i “lošeg” Clarka. Iako tone u slapstick humor, film donosi nekoliko zanimljivih ideja i daje Reeveu priliku za složeniju glumačku izvedbu. Vizualno razigran i povremeno bizaran, ostao je svojevrsni kultni kuriozitet.
Superman IV: The Quest for Peace (1987.)
Četvrti film donosi Supermana koji pokušava uništiti nuklearno oružje na Zemlji i suočava se s Nuclear Manom, stvorenim od njegove vlastite DNK. Film je imao iznimno malen budžet pa su efekti, scenarij i montaža osjetno lošiji od prethodnika. Ipak, Christopher Reeve se vraća ulozi s potpunom predanošću te unosi emocionalnu težinu u priču koja se željela baviti globalnim pitanjem razoružanja. Iako neuspješan, film je danas zanimljiv kao simbol ambicije nadmašene produkcijskim ograničenjima.
10 zanimljivosti o prva četiri Superman filma?
- Christopher Reeve bio je gotovo nepoznat glumac kada je dobio ulogu.
- Reeve je posebno trenirao balet da bi poboljšao držanje i eleganciju Supermana.
- Marlon Brando je za malo minutaže u ulozi Jor-Ela dobio rekordni honorar.
- Zodova replika “Kneel before Zod!” postala fenomen pop-kulture.
- Richard Donner je originalno snimio većinu drugog filma prije smjene režisera.
- Reeve je osobno sudjelovao u pisanju dijela scenarija za četvrti film.
- Gene Hackman nikada nije snimio nove scene za “Superman II” nakon Donnerova odlaska. Hackman se, zbog lošeg iskustva s produkcijom i odanosti Donneru, odbio vratiti na dodatno snimanje.
- Kostim Supermana bio je različit u svakom filmu, iako to na ekranu djeluje suptilno.
- Za letne scene korišten je revolucionarni “wire-flying” sustav.
- Reeve je ostao najomiljeniji filmski Superman i desetljećima nakon posljednjeg nastavka.
