“Capricorn One” je film koji fascinira upravo zbog toga što nije tipičan znanstveno-fantastični spektakl, nego napeti političko-konspiracijski triler s vrlo prizemljenom temom – što ako najveći nacionalni tehnološki ponos – svemirska misija – uopće nije stvaran? Redatelj Peter Hyams gradi priču oko trojice astronauta koji, nekoliko trenutaka prije lansiranja misije na Mars, bivaju potajno izvučeni iz kapsule i odvezeni u napuštenu vojnu bazu. Ondje im se otkriva plan – javnost će gledati “misiju” koja je zapravo pažljivo režirana simulacija.
Film se oslanja na atmosferu nepovjerenja koja je obilježila 70-e godine – Watergate, Vijetnamski rat, sumnje u državne institucije. U takvom kontekstu, “Capricorn One” djeluje kao logičan filmski odraz društvene paranoje. Radnja ne koristi svemir kao prostor pustolovine, nego kao pozornicu političke manipulacije. Umjesto futurističkih vizualnih efekata, film gradi napetost kroz dijaloge, psihološki pritisak i pitanje moralne odgovornosti.
Glumačka postava snažno nosi film. Elliott Gould kao novinar unosi energiju klasičnog istraživačkog protagonista – ciničnog, upornog i dovoljno tvrdoglavog da kopa dublje od službene verzije istine. James Brolin i Sam Waterston uvjerljivo prikazuju unutarnju borbu astronauta koji su razapeti između vlastitih uvjerenja i brutalne sile sustava. Njihova transformacija od profesionalnih junaka u progonjene bjegunce daje filmu emocionalnu težinu.
Jedan od najuspješnijih elemenata filma “Capricorn One” je osjećaj stalnog nadzora
Helikopteri koji kruže pustinjom, hladni službenici bez lica i prijetnja da “istina nikada ne smije izaći van” stvaraju klaustrofobičnu atmosferu, iako se radnja često odvija na otvorenom prostoru. Ironično, upravo pustinja djeluje kao metaforična praznina između javne percepcije i stvarnosti. “Capricorn One” vješto propituje odnos tehnologije, propagande i medija. Film jasno pokazuje kako se “spektakl” može pretvoriti u oružje – kada je narativ važniji od činjenica, a slika važnija od istine. U tom smislu, film je iznenađujuće suvremen: govori o konstrukciji javne realnosti mnogo prije digitalnog doba.
Naravno, postoje elementi koji odaju vrijeme nastanka. Tempo je povremeno sporiji nego u novijim trilerima, dijalozi su duži, a dramatika se razvija postepeno. No upravo ta polaganost daje filmu karakter – napetost se ne gradi eksplozijama, nego postupnim stezanjem kruga oko likova. Ali konačni dojam je jasan – “Capricorn One” nije spektakl za publiku željnu akcije, nego film koji nagrađuje gledatelje sklonije razmišljanju. On spaja triler, SF-ideju i političku kritiku u priču o sustavu koji će, kako film sugerira, učiniti sve da očuva vlastiti mit – pa i po cijenu pravde. I nakon gotovo pola stoljeća, film ostaje aktualan jer postavlja pitanje koje nikada ne zastarijeva – tko kontrolira istinu – i po kojoj cijeni? Više o ovom filmu iz 1978. godine možete doznati na IMDB-u, a on na toj stranici ima ocjenu 6.8/10.
10 zanimljivosti o filmu “Capricorn One”:
- Film je inspiriran tadašnjim teorijama zavjere o svemirskim programima.
- Redatelj Peter Hyams ujedno je i scenarist filma.
- U filmu glumi i O. J. Simpson, što je kasnije dodatno privuklo pažnju publike.
- Radnja nije snimana u studiju, već velikim dijelom u pustinji Nevade.
- Helikopterske potjere izvedene su bez CGI-ja – korišteni su stvarni letovi i kaskaderi.
- Film je u svoje vrijeme izazvao burne rasprave u medijima.
- “Capricorn One” često se navodi kao preteča modernih techno-trilera.
- Glazbu je skladao Jerry Goldsmith, jedan od najpoznatijih filmskih skladatelja 20. stoljeća.
- Film je postao kultni favorit na televizijskim reprizama tijekom 80-ih.
- Često se spominje u raspravama o povjerenju u državne institucije i medije.
6 filmova sličnih tematikom:
- All the President’s Men (1976.)
Film prati novinare koji razotkrivaju politički skandal Watergate. Fokus je na moći medija i istini nasuprot državnoj manipulaciji. - The Parallax View (1974.)
Paranoični triler o novinaru koji ulazi u tajanstvenu organizaciju. Film istražuje teme nadzora, kontrole i zavjere. - Soylent Green (1973.)
Društveno-distopijski SF o skrivenoj istini koju vlast skriva od građana. Povezuje društvenu kritiku i moralnu dilemu. Više o ovom filmu možete doznati ovdje. - The Andromeda Strain (1971.)
Znanstveni triler o tajnom znanstvenom projektu i opasnom mikroorganizmu. Naglasak je na znanosti, proceduri i državnoj tajnosti. - Three Days of the Condor (1975.)
CIA analitičar otkriva urotu i postaje meta vlastite agencije. Film dijeli isti osjećaj paranoje i opasnosti iznutra. - Minority Report (2002.)
Iako moderniji, ovaj film Stevena Spielberga bavi se manipulacijom sustava i zloupotrebom tehnologije. Postavlja pitanje granice između sigurnosti i slobode. Recenziju ovog SF filma u kojem glumi Tom Cruise možete pročitati ovdje.
