“Blaxploitation”, spoj riječi “black” i “exploitation”, naziv je za filmski pokret i žanr koji se pojavio početkom 1970-ih u Sjedinjenim Američkim Državama. Iako je u početku bio zamišljen kao komercijalna eksploatacija afroameričkog tržišta, vrlo brzo prerastao je u važan društveno-kulturni fenomen koji je zauvijek promijenio prikaz crnačke zajednice u Hollywoodu. Bio je to prvi put da su afroamerički glumci, redatelji i glazbenici masovno preuzeli glavne uloge u filmovima namijenjenima širokoj publici – i da su njihove priče, stil i glazba postali središte filmskog izraza.
Rodni trenutak “blaxploitationa” obično se veže uz film “Sweet Sweetback’s Baadasssss Song” (1971.) redatelja Melvina Van Peeblesa, koji je šokirao tadašnju publiku svojim sirovim prikazom urbane borbe, nasilja i seksualnosti. U isto vrijeme MGM je izdao “Shaft” (1971.) – film o harlemskom privatnom detektivu kojeg glumi karizmatični Richard Roundtree. Uspjeh ta dva filma pokazao je Hollywoodu da postoji ogromna publika za filmove u kojima Afroamerikanci nisu samo sporedni likovi ili stereotipni negativci, nego junaci vlastitih priča.
- PROČITAJTE VIŠE: Periodni sustav elemenata | Temelj kemije i red u svijetu atoma
Stil “blaxploitation” filmova bio je prepoznatljiv i jedinstven – urbani milje, funky glazba, živopisni likovi, brzi dijalozi i snažan osjećaj prkosa prema sustavu. Junaci tih filmova bili su često antijunaci – detektivi, kriminalci, osvetnici ili žene koje se bore protiv korumpiranih policajaca, makroa ili moćnika. Filmovi su bili snimani s malim budžetima, ali s puno energije, stila i političkog naboja. A u njima su se miješali elementi akcije, kriminalističkog filma, erotike i satire.
Blaxploitation je imao i svoje kritičare
Naime, mnogi su tvrdili da filmovi perpetuiraju stereotipe i glorificiraju nasilje, drogu i kriminal. No, istovremeno je to bio prvi pokret koji je Afroamerikancima dao mogućnost da sami oblikuju svoj filmski identitet. Upravo su ti filmovi otvorili vrata glumcima poput Pam Grier, Jim Kellyja, Richarda Roundtreeja i Isaaca Hayesa, kao i redateljima koji su kasnije utjecali na mainstream film, poput Spikea Leeja i Quentina Tarantina. A utjecaj blaxploitationa proteže se i izvan 1970-ih. Njegov vizualni i glazbeni stil ostavio je dubok trag u hip-hop kulturi, modnom dizajnu, reklami i suvremenom filmu.
Redatelji poput Tarantina, F. Garyja Graya i Jordana Peelea često mu odaju počast – bilo kroz reference, remakeove ili reinterpretacije. Tarantinov “Jackie Brown” (1997.) primjer je modernog “blaxploitationa“, gdje glavnu ulogu igra legendarna Pam Grier, simbol tog žanra. “Blaxploitation” je, unatoč svom kratkom trajanju – otprilike od 1971. do 1976. godine – ostavio dubok trag u povijesti filma. Pokazao je da marginalizirane zajednice mogu stvoriti vlastite heroje, estetiku i naraciju, a da istovremeno osvoje kino-dvorane i kolektivnu maštu publike diljem svijeta.
10 zanimljivosti o blaxploitation žanru:
- Naziv “blaxploitation” prvi je upotrijebila NAACP (američka organizacija za građanska prava) – i to kao kritiku, a ne pohvalu.
- Isaac Hayes osvojio je Oscara za pjesmu “Theme from Shaft” – prvu takvu nagradu za Afroamerikanca u kategoriji originalne pjesme.
- Glazbeni stil funk i soul postali su neodvojivi dio žanra. Naime, bez glazbe, film nije bio “pravi blaxploitation”.
- Žene su u ovim filmovima često bile borbene i neovisne, što je tada bilo rijetkost u Hollywoodu.
- Plakati za blaxploitation filmove postali su zasebna umjetnost. Naime, bili su prepuni boja, oružja, kože i afro-frizura.
- U nekim filmovima pojavljuju se i karate scene jer su bili popularni azijski akcijski filmovi tog vremena.
- Studio Warner Bros. zarađivao je više od 60 posto domaće zarade upravo zahvaljujući ovom žanru 1973. godine.
- Pokret je utjecao i na europske filmaše – pojavili su se talijanski “black crime” filmovi inspirirani američkim originalima.
- Kritičari tvrde da bez blaxploitationa ne bi bilo ni hip-hopa, jer su rani rap izvođači koristili dijaloge i glazbu iz tih filmova.
- Danas postoji “Neo-Blaxploitation” pokret. Točnije, snimaju se moderni filmovi koji reinterpretiraju žanr, poput “Black Dynamite” (2009.) i “Dolemite Is My Name” (2019.).
Šest značajnih blaxploitation filmova:
Sweet Sweetback’s Baadasssss Song (1971.) | Melvin Van Peebles režira, glumi i sklada glazbu za film o muškarcu koji bježi od policije nakon što svjedoči brutalnom zločinu. Film je sirov, političan i smatra se manifestom afroameričke neovisnosti.
Shaft (1971.) | Karizmatični privatni detektiv iz Harlema suočava se s mafijom i rasizmom. Stil, glazba i stav glavnog lika postali su simbol novog crnog heroja.
Super Fly (1972.) | Priča o narko-dileru koji pokušava pobjeći iz svijeta kriminala. Film odlikuje fantastična glazba Curtisa Mayfielda i vizualna elegancija.
Coffy (1973.) | Pam Grier u ulozi medicinske sestre koja se osvećuje dilerima i korumpiranim policajcima. Film je spoj akcije, erotike i snažne feminističke poruke.
Foxy Brown (1974.) | Još jedna uloga Pam Grier, koja ovdje postaje simbol ženske snage i borbe protiv muškog nasilja. Film je postao kultni i često citiran u pop-kulturi.
Black Caesar (1973.) | Priča o usponu afroameričkog gangstera u New Yorku. Film spaja klasični mafijaški motiv s urbanim ritmom i socijalnim komentarom.
