Digitalni jaz, poznat i kao “digital divide”, jedan je od ključnih izazova suvremenog društva. Riječ je o nejednakosti u pristupu digitalnim tehnologijama, internetu i digitalnim vještinama, što izravno utječe na mogućnosti pojedinaca i zajednica da sudjeluju u modernom, sve više digitaliziranom svijetu. Iako tehnologija rapidno napreduje, nije svatko u prilici pratiti te promjene. Upravo zato digitalni jaz postaje sve vidljiviji – između bogatih i siromašnih, mladih i starih, urbanih i ruralnih sredina, tehnološki obrazovanih i onih koji to nisu.
Jedan od najvažnijih aspekata koji karakterizira digitalni jaz je pristup internetu. Dok su u većini urbanih područja brzi internet i mobilne mreže standard, ruralne sredine i dalje zaostaju. Loša infrastruktura znači sporiji internet, slabiju pokrivenost i često znatno veće cijene usluga. Posljedica toga je ograničen pristup informacijama, obrazovnim materijalima i uslugama koje danas podrazumijevamo – od online učenja do e-Građana i digitalnog bankarstva. Za mnoge stanovnike ruralnih i izoliranih područja digitalni jaz postaje zapreka za obrazovanje, zapošljavanje i pristup osnovnim javnim uslugama.
- PROČITAJTE VIŠE: Midway | Spektakularna ratna kronika Rolanda Emmericha o hrabrosti, strategiji i žrtvi na Pacifiku
Drugi važan element je dostupnost tehnologije. Posjedovanje računala, tableta ili pametnog telefona nije jednako rasprostranjeno među svim društvenim skupinama. Tako niže socioekonomske skupine često imaju zastarjelu opremu ili uopće nemaju uređaje koji omogućuju kvalitetno korištenje interneta. Kada obitelj s više djece ima samo jedno računalo ili kada se djeca oslanjaju na starije mobitele s lošom baterijom i malim zaslonom, njihova mogućnost za ravnopravno sudjelovanje u digitalnom obrazovanju značajno se smanjuje.
Međutim, digitalni jaz ne odnosi se samo na pristup, nego i na digitalne vještine
Mnogi građani, osobito starije generacije, nemaju potrebno znanje za korištenje interneta, digitalnih usluga ili osnovnih aplikacija. To ih stavlja u neravnopravan položaj na tržištu rada i u svakodnevnom životu. Bez potrebnih digitalnih kompetencija teško je konkurirati za posao, obavljati online kupovinu, koristiti zdravstvene e-usluge ili voditi poslovanje. U konačnici, digitalni jaz produbljuje društvenu nejednakost.
Još jedan sloj problema su djeca i mladi. Iako se često smatra da su “digitalno rođeni”, mnogi nemaju razvijene napredne digitalne kompetencije poput kritičkog pretraživanja informacija, sigurnosti na internetu ili stvaranja digitalnih sadržaja. Digitalni jaz stoga postoji i unutar same populacije mladih – između onih koji tehnologiju koriste samo za zabavu i onih koji je mogu koristiti za obrazovanje, rad ili razvoj vještina.
Kako bi se digitalni jaz smanjio, potrebne su koordinirane aktivnosti države, obrazovnog sustava i privatnog sektora. Ključni su ulaganje u infrastrukturu, dostupnija tehnologija, razvoj digitalnih vještina kroz obrazovanje i cjeloživotno učenje te edukacija starijih osoba. Jer digitalna uključenost više nije luksuz – ona postaje osnovni preduvjet za sudjelovanje u suvremenom društvu. I dodajmo, digitalni jaz neće nestati sam od sebe. Što prije prepoznamo njegovu ozbiljnost, to ćemo prije izgraditi društvo u kojem tehnološki napredak donosi koristi svima, a ne samo odabranima.
