Petrijeva zdjelica je jedna od najprepoznatljivijih i najčešće korištenih laboratorijskih posudica u biologiji, medicini i kemiji. A riječ je o plitkoj, okrugloj posudi od stakla ili plastike s poklopcem, koja služi za uzgoj mikroorganizama, stanica i tkiva na hranjivoj podlozi. Naziv je dobila po njemačkom bakteriologu Juliusu Richardu Petriju (1852. – 1921.), asistentu Roberta Kocha, koji je krajem 19. stoljeća uveo ovu posudu u rutinsku laboratorijsku praksu. Njegov izum pojednostavio je proces uzgoja i promatranja mikroorganizama, što je dovelo do velikog napretka u mikrobiologiji.
Petrijeva zdjelica sastoji se od dvije polovice – donje posude i nešto šireg poklopca koji sprječava kontaminaciju, a istodobno omogućuje difuziju zraka. U laboratorijima se najčešće koristi sterilna plastika za jednokratnu upotrebu, no staklene zdjelice se i dalje koriste jer ih je moguće sterilizirati u autoklavu i više puta upotrebljavati. Standardni promjeri kreću se od 90 do 100 milimetara, iako postoje i veće ili manje varijante ovisno o potrebi.
- PROČITAJTE VIŠE: Kyoto | Grad tradicije, kulture i duhovnosti
Najčešća primjena Petrijeve zdjelice je uzgoj mikroorganizama na hranjivim podlogama, poput agara. Agar, polisaharid dobiven iz crvenih algi, služi kao kruta podloga na koju se nanosi uzorak mikroorganizama. Nakon inkubacije, kolonije bakterija ili gljivica postaju vidljive golim okom, što omogućuje njihovu identifikaciju, izolaciju i daljnja istraživanja. Osim za mikrobiološke analize, Petrijeve zdjelice se koriste i za testiranje antibiotika, promatranje rasta stanica pa čak i u obrazovne svrhe na fakultetima i u školama.
U suvremenoj biologiji Petrijeva zdjelica nije ograničena samo na mikroorganizme
Naime, ona se koristi se i za kulturu stanica i tkiva u kontroliranim uvjetima, kao i za različite eksperimente u genetici, biologiji okoliša i biotehnologiji. Također, znanstvenici u područjima botanike koriste Petrijeve zdjelice za klijanje sjemena i promatranje rasta biljaka u sterilnim uvjetima. I dodajmo, za pravilan rad s Petrijevim zdjelicama potrebno je pridržavati se stroge sterilne tehnike.
Tako kontaminacija može dovesti do pogrešnih rezultata ili uništenja uzoraka. Stoga se prije rada koristi sterilni pribor, sterilne rukavice i rad u laminarnoj komori ili blizu plamena Bunsenovog plamenika. Također, važno je pravilno označiti zdjelice, obično na dnu, kako bi se jasno znalo koji uzorak se nalazi u kojoj posudi.
10 zanimljivosti o Petrijevoj zdjelici:
- Izum iz 1887. | Julius Richard Petri osmislio ju je dok je radio u Kochovom laboratoriju.
- Prvi standard za mikrobiologiju | Petrijeva zdjelica omogućila je standardizaciju laboratorijskih tehnika.
- Naziv se rijetko prevodi | Na engleskom je poznata kao “Petri dish“, a na njemačkom “Petrischale“.
- Mogu biti staklene ili plastične | Staklene su dugotrajnije, dok su plastične praktičnije za jednokratnu uporabu.
- Kultura stanica | Koristi se ne samo za bakterije, nego i za uzgoj eukariotskih stanica i tkiva.
- Sterilnost je ključna | Svaka kontaminacija može promijeniti rezultate eksperimenata.
- Razni promjeri | Standard je 90, ali postoje i mini verzije od 35 ili jumbo verzije od 150 milimetara.
- Primjena u školama | Često se koristi u edukaciji kako bi učenici vidjeli rast mikroorganizama.
- Uloga u testiranju antibiotika | Disk difuzijska metoda u Petrijevoj zdjelici standardni je način ispitivanja osjetljivosti bakterija.
- Inspiracija u pop kulturi | Petrijeve zdjelice često se prikazuju u filmovima i TV serijama kao simbol laboratorijskih istraživanja.
