Jantar je jedna od najzanimljivijih prirodnih tvari koju čovjek koristi tisućama godina. Iako ga često nazivamo kamenom, on to zapravo nije – to je fosilizirana smola drevnih stabala, nastala prije desetaka milijuna godina. Kada je smola curila iz kore pradavnih crnogoričnih stabala, hvatala je u sebe zrak, biljke, kukce i sitne organizme. S vremenom je bila prekrivena slojevima tla, izložena tlaku i toplini, te se postupno pretvorila u čvrstu, sjajnu tvar koju danas poznajemo kao jantar.
Najpoznatija nalazišta jantara nalaze se uz obale Baltičkog mora, osobito u današnjoj Poljskoj, Litvi, Latviji i Rusiji. Baltički jantar star je oko 40 do 50 milijuna godina i čini najveći dio jantara koji se danas nalazi na tržištu. Međutim, ova prirodna tvar se može pronaći i u Dominikanskoj Republici, Meksiku, Mjanmaru i na mnogim drugim mjestima svijeta, a svaki od tih tipova ima specifične boje, prozirnost i kemijski sastav.
Boja jantara varira od svijetložute i medene do tamnosmeđe, crvene pa čak i zelenkaste ili plavičaste nijanse. Upravo ta raznolikost čini ga iznimno privlačnim u izradi nakita i ukrasnih predmeta. Za razliku od pravog kamena, jantar je lagan i topao na dodir, a lako se može oblikovati i polirati. Što je jedan od razloga zašto je bio toliko cijenjen još u prapovijesti.
Jantar donosi jednu posebnu vrijednost – inkluzije
Točnije zarobljeni kukci, pauci, pelud, listići i druge sitne čestice. Takvi primjerci nisu samo estetski fascinantni, nego i iznimno važni za znanost. Naime, zahvaljujući njima paleontolozi mogu proučavati biljni i životinjski svijet kakav je postojao prije milijuna godina, često s nevjerojatnom razinom očuvanosti. Također, kroz povijest je jantar imao i veliku simboličku i trgovačku vrijednost. U antičko doba postojali su poznati Jantarni putevi kojima se ova smola prenosila od Baltičkog mora sve do Mediterana. Rimljani su ga obožavali, a u mnogim kulturama smatran je zaštitnim amuletom, simbolom sunca i nositeljem životne energije.
U narodnoj medicini jantar se koristio za ublažavanje bolova, jačanje imuniteta i zaštitu od bolesti. I danas su popularne jantarne ogrlice za bebe, koje se tradicionalno nose tijekom rasta zubića, iako njihova učinkovitost pripada više području tradicije nego znanstveno potvrđenoj medicini. Danas se ova prirodna tvar koristi prvenstveno u izradi nakita, umjetničkih predmeta i kolekcionarskih primjeraka. Autentični jantar lako se prepoznaje po karakterističnom mirisu borovine kada se lagano zagrije ili protrlja, dok su imitacije obično od plastike ili stakla. Bez obzira promatramo li ga kao ukras, znanstveni uzorak ili povijesni artefakt, jantar ostaje jedinstveni svjedok daleke prošlosti, materijal koji doslovno u sebi nosi fragmente davno nestalih svjetova.
10 zanimljivosti o jantaru:
- Jantar može biti star i više od 100 milijuna godina.
- Najveći komadi jantara teže i nekoliko kilograma.
- Neki primjerci sadrže savršeno očuvane kukce s vidljivim krilima i očima.
- Jantar se može električki nabijati trljanjem, što je u antičko doba zbunjivalo znanstvenike.
- Riječ “elektricitet” potječe od grčke riječi za “jantar” – elektron.
- Postoji rijedak plavi jantar koji se nalazi uglavnom u Dominikanskoj Republici.
- Jantar gori i pritom ispušta miris sličan tamjanu.
- U srednjem vijeku koristio se kao zaštita od zlih duhova.
- Pravi jantar pluta u slanoj vodi.
- Svaki komad jantara je jedinstven jer ne postoje dva ista uzorka smole i inkluzija.
