Infinitiv je nepromjenjivi glagolski oblik kojim se glagolska radnja imenuje bez određivanja osobe, broja ili vremena. To je osnovni oblik glagola koji najčešće prepoznajemo po nastavcima “-ti” i “-ći”, kao u riječima “pisati”, “čitati”, “govoriti”, “raditi”, “doći” i “reći”. Kada u rječniku tražimo neki glagol, najčešće ćemo ga pronaći upravo u infinitivu. Iako sam po sebi ne pokazuje tko obavlja radnju niti kada se ona događa, infinitiv ima važnu ulogu u hrvatskom jeziku i svakodnevnom izražavanju.
Infinitiv se vrlo često koristi uz druge glagole, osobito kada želimo izraziti namjeru, mogućnost, želju, obvezu ili početak neke radnje. Tako kažemo “želim učiti”, “moram raditi”, “mogu doći”, “trebam razgovarati” ili “počeo je čitati”. U takvim primjerima prvi glagol nosi podatak o osobi i vremenu, dok infinitiv označava samu radnju. Zahvaljujući tome, rečenice mogu biti kratke, jasne i prirodne. Dodajmo, infinitiv se posebno često pojavljuje nakon modalnih glagola poput “moći”, “morati”, “trebati” i “smjeti”.
- PROČITAJTE VIŠE: Veliki Gatsby (The Great Gatsby) | Leonardo DiCaprio i Tobey Maguire u raskošnoj i tragičnoj priči o ljubavi, novcu i izgubljenim snovima
U hrvatskom jeziku infinitiv može imati i druge uloge. Njime se može izraziti radnja koju netko želi, planira ili namjerava obaviti, ali i općenita radnja bez navođenja konkretnog izvršitelja. Primjerice, u rečenicama “Važno je učiti.”, “Lijepo je putovati.” i “Nije lako čekati.” infinitiv ne označava određenu osobu, nego radnju promatranu općenito. Zbog toga se često koristi u objašnjenjima, pravilima, uputama i različitim vrstama tekstova. Njegova je prednost upravo u tome što glagolsku radnju može prikazati neovisno o vremenu i osobi.
Infinitiv u hrvatskom jeziku ima određene posebnosti, a one se vide u njegovim nastavcima
Velik broj glagola završava na “-ti“, primjerice “pisati”, “gledati”, “slušati” i “učiti”, dok neki glagoli imaju nastavak “-ći“, poput “ići”, “doći”, “reći” i “peći”. Infinitiv je povezan i s glagolskim vidom pa možemo razlikovati svršene i nesvršene glagole. Primjerice, “pisati” označava nesvršenu radnju, dok “napisati” označava završenu radnju. Razumijevanje infinitiva zato je važno i za pravilno shvaćanje značenja različitih glagola.
Infinitiv se često pojavljuje i u naslovima, uputama, pravilima i različitim kratkim porukama. Na primjer, možemo napisati “Kako pravilno napisati molbu?”, “Kako koristiti računalo?” ili “Što učiniti u slučaju pogreške?”. U takvim primjerima infinitiv omogućuje jednostavno i izravno izražavanje radnje koju treba objasniti ili obaviti. Posebno je koristan u uputama jer ne zahtijeva navođenje osobe kojoj se obraćamo. Umjesto da izravno kažemo “otvorite stranicu”, možemo nasloviti postupak riječima “Otvoriti stranicu.” ili “Kako otvoriti stranicu?”.
Infinitiv je, dakle, jedan od temeljnih glagolskih oblika u hrvatskom jeziku i susrećemo ga gotovo svakodnevno, i u govoru i u pisanom obliku. Iako ne pokazuje osobu, broj ni vrijeme, omogućuje jasno imenovanje glagolske radnje i često se povezuje s drugim glagolima. Prepoznavanje infinitiva važno je za razumijevanje glagola, njihovih značenja i načina na koji se koriste u rečenicama. Kada znamo prepoznati infinitiv i razumijemo njegovu ulogu, lakše ćemo razumjeti i pravilno koristiti brojne glagolske oblike.
Zanimljivosti o infinitivu:
- Infinitiv je osnovni oblik glagola i upravo ga u tom obliku najčešće pronalazimo u rječnicima.
- U hrvatskom jeziku infinitiv najčešće završava nastavkom “-ti“, primjerice “pisati”, “čitati” i “raditi”.
- Neki glagoli završavaju na “-ći“, poput “ići”, “reći”, “peći” i “doći”.
- Ovaj glagolski oblik ne pokazuje osobu ni broj pa iz njega ne možemo saznati tko obavlja radnju.
- Infinitiv također ne označava glagolsko vrijeme pa sam po sebi ne govori događa li se radnja sada, u prošlosti ili budućnosti.
- Vrlo često dolazi uz glagole poput “morati”, “moći”, “htjeti” i “trebati”. Primjerice “moram učiti” ili “želim putovati”.
- Infinitiv sudjeluje u tvorbi futura prvog, primjerice u rečenici “sutra ću putovati”.
- U standardnom hrvatskom jeziku završno “-i” u infinitivu ne treba izostavljati, osim u određenim oblicima futura prvog, poput “pjevat ću”.
- Ovaj glagolski oblik može imenovati radnju, stanje ili zbivanje, zbog čega je po svojoj funkciji djelomično blizak imenici.
- Iako je bezličan i bezvremen, infinitiv ipak pokazuje neke glagolske osobine, primjerice glagolski vid i prijelaznost.