U svijetu koji se bori s milijardama tona plastičnog otpada, bioplastika se sve češće spominje kao rješenje koje bi moglo promijeniti naš odnos prema materijalima i okolišu. No što zapravo znači pojam bioplastika? Najjednostavnije rečeno, to je vrsta plastike izrađena od obnovljivih bioloških izvora – poput kukuruza, šećerne trske, krumpira pa čak i algi. Za razliku od klasične plastike koja se proizvodi iz nafte i prirodnog plina, bioplastika teoretski smanjuje emisiju CO2 i opterećenje okoliša.
Ipak, bioplastika nije jednoznačan pojam. Postoje dvije glavne skupine: biobazirana plastika i biorazgradiva plastika. Prva se odnosi na materijale proizvedene iz bioloških izvora, ali koji ne moraju nužno biti razgradivi (npr. bio-PE ili bio-PET). Druga, biorazgradiva plastika, može se u određenim uvjetima razgraditi na prirodne sastojke poput vode, ugljikova dioksida i biomase. Međutim, taj proces ovisi o točno određenim industrijskim uvjetima – temperaturi, vlazi i prisutnosti mikroorganizama – što znači da se većina bioplastike ne razgrađuje jednostavno ako završi u prirodi.
- PROČITAJTE VIŠE: Hyundai Nexo | Crossover SUV jedan je od najistaknutijih modela u segmentu vozila pogonjenih gorivnim ćelijama
Velik problem bioplastike je i pogrešno shvaćanje da je “zelena” po definiciji. Neki proizvodi nose oznaku “bio“, no za njihovu proizvodnju potrebno je mnogo energije, vode i poljoprivrednih površina koje bi se mogle koristiti za uzgoj hrane. Osim toga, ako se bioplastika pomiješa s konvencionalnom plastikom u procesu recikliranja, može smanjiti kvalitetu recikliranog materijala. Zbog toga stručnjaci upozoravaju da rješenje nije jednostavno – prelazak na bioplastiku mora biti pažljivo planiran i praćen razvojem sustava zbrinjavanja otpada.
Unatoč izazovima bioplastika ima značajne prednosti
Bioplastika može smanjiti emisije stakleničkih plinova, potaknuti razvoj kružnog gospodarstva i otvoriti nova radna mjesta u sektoru zelene tehnologije. U mnogim zemljama već se koristi u ambalaži za hranu, jednokratnim priborima pa čak i u automobilskoj i medicinskoj industriji. Neki proizvođači eksperimentiraju s bioplastikom na bazi morskih algi ili bakterija koje “uzgajaju” plastiku iz otpada – tehnologija koja bi u budućnosti mogla revolucionirati proizvodnju materijala.
Na kraju, bioplastika je korak prema održivijem društvu, ali ipak ne i čarobno rješenje. Prava promjena dolazi tek kad se promijeni ponašanje – kada naučimo koristiti manje, reciklirati više i odgovorno birati materijale. Bioplastika nije kraj priče o plastici, nego početak nove, u kojoj priroda i tehnologija moraju raditi zajedno.
Zanimljivosti o bioplastici:
- Prva bioplastika napravljena je još 1862. godine od biljnih vlakana i nazvana “parkesin”, po izumitelju Alexanderu Parkesu.
- Lego testira kockice od bioplastike izrađene od šećerne trske.
- Postoji bioplastika koja se može “pojesti” – koristi se u eksperimentalnim jestivim ambalažama.
- Neke bakterije prirodno proizvode bioplastiku kao rezervnu hranu.
- Avioni tvrtke Airbus testirani su s dijelovima unutrašnjosti koji su bili izrađene od bioplastike.
- Filmovi od bioplastike već se koriste u poljoprivredi za malčiranje tla.
- Japanski znanstvenici razvili su bioplastiku iz ribljih kostiju i ljuski.
- Na Antarktici su otkrivene bakterije koje mogu razgraditi bioplastiku i na niskim temperaturama.
- Bioplastika se koristi i u 3D printanju zbog lakše razgradivosti i jednostavne obrade.
- Postoji bioplastika koja se razgrađuje samo ako dođe u kontakt s morskom vodom – idealna za zaštitu oceana.
